Sumrak.
Prolazi još jedan
zimski dan.
Naslanjam glavu
na prozor i gledam
kroz staklo van.

Snijeg pomalo
propaduje,i zatim
savim prestaje.
Pokoja pahulja
još padne i negdje
tamo u daljini
nestaje.

A onda,niodkud,
vjetar se pojavi!
Pahulja pregršt
u zagrljaj stavi,
pa s njima zaplesa
sav zanesen,
u vrtlogu, u mećavi.

I onda,duva i hući.
Kovitlaju  se pahulje!
Lete u  krugu!
I pada ih sve više i više,
prekrivaju krovove,
drveće,cestu,prugu.

A,onda,kao da netko
nevidljiv,znak za
prestanak dade,
Oluja; vjetar i snijeg,
sve,se smiri,sasvim,
sasvim stade.

I samo usamljen  
prolaznik,što sačeka
negdje,dok se mećava
smiri,prodje ispod ulične
lampe koja,prekrivena
gomilom snijega,žmiri.

I onda zavlada mir.
Večer sasvim pade.
Zasvjetluca snijeg
na mjesečini i
predivna  zimska,
idila,nastade.

Sifi 07.12.2008

Autor:Bruno Nikolic

http://nibruno.blog.hr

CC some rights reserved