Led se širi u predjelu srca, ne otapa se duša, nema one estetike što obavija tijelo u rana jutra. Količina vlage ispod spuštenih trepavica nestaje u pijesku vremena, a kroz davna proročanstva u bijelom snijegu se ne vide tvoji tragovi. Za pjesmu ne treba hrabrost. Za pjesmu je dovoljna ljubav. O tome govori ta stara priča, koja se skupila oko mene poput bršljana i magnetski me drži u toj poziciji svojih nepravilnih slogova. Bol je stanje promjene na bolje. Signal nečeg nekome. Moji signali su potopljeni gradovi po čijim ulicama nema naših tragova. Ne želim jutros ničiji dodir. Samo ovaj sablasni bijeli mir, koji me zaledio.