Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
1142
OD 14.01.2018.PUTA
zagrli me...
Stavi mi šal na ramena… i pred moj mrak stavi svjetlost svijeće, bilo kojeg porijekla, mirisa ili boje. Zagrli moju dušu svojom, neka u večernjoj igri zlata i tišine ispišu tvoje ime slovima zlatne prašine. Uroni rukom u ruku, dotakni dlan prelomljenih linija pa iz njih pročitaj sudbinu za ovu lijepu večer. Kamo me vodi sutrašnji pravac kretanja, dijametralno suprotan od svakodnevnog? Moje lice u ogledalu polako skida masku ovog lijepog dana i presvlači se u lice duše. Iz ledene dubine moje tame opet lomim komad i na staklu vremena ispisujem gorku šifru tvog imena. To staklo vremena više nema naš odraz, nema svoj komad neba jer to je bilo sve, što nam treba. Opet umirem pod staklima noći, pred vratima raja sa željom da me tvoj plavi pogled rafinirano osvaja. I tako, dok se tama polako provlači prema mom balkonu, na oltaru noći zapalih svijeću… bilo koju, bez porijekla, mirisa ili boje… jer sve te boje su oduvijek bile – samo moje.
bglavac
edin.kecanovic
