Stvorena sam tako

Da svaki osjećaj pokažem lako,

Suzama ispričam i radost i tugu,

Biserima tim malim, dugujem zaslugu,

Što čistiili su moju dušu.

I dok kiše padaju

I dok vjetrovi pušu,

Dok se snijegovi spremaju,

I dok munje sijevaju...

 

Kroz suze sam pokazivala,

Ljubav i samilost,

ljutnju i žalost,

kroz suze gledala, tamu i svjetlost....

 

A onda....

Zabranjeno mi je da plačem!

Ono što je bilo samo moje,

Zabraniše mi da pokažem....

Tada se proglasih pjevačem,

I obratih se svom Najdražem....

 

Zatražih od njega umjesto suza,

Da mi pokaže gdje druga je oaza,

I dao mi je snagu...

Dao mi je pjesmu....

Dao mi je radost...

 

Pa opet, ponekada, kradomice,

Zaplačem, za sebe, malčice,

Kada mi  se srce prelije

Nekom nepoznatom nostalgijom,

Nekom velikom srećom....

Pustim ih sa lakoćom,

Da dođu i operu,

Tragove stare, tragove nove

Da ljubav i vjeru

svaki puta obnove.