"-13 Nec modus aut requies, nisi mors, reperitur amoris.

Za ljubav nema mjere ni odmora, osim u smrti


"Sjetio sam se natpisa na zidnom satu.
Svi ranjavaju, zadnji ubija

Otac se ubio za njom.
Zbog nje.
Nju nije izdao.

U očima slika obećana kraljevstva Božjeg. Nije skidao pogled sa njega. Bez kajanja okrenuo je glavu idući u drugom smjeru.

Izolda, sve bi bilo drugačije, da nije bilo obećanja, ljubavi, pisma.

Bog napusti očevo tijelo u zadnjoj čestici svjetla, kapljici krvi. Bijaše podne kad on otiđe. Nađoh ga skoro prozirnog u radnoj sobi.

Zidovi sobe bili su crveni.
Deset dana nakon tamno smeđi.

Samo jedna riječ.

Ljubav, Ljubav, Ljubav, Ljubav,
Ljubav, Ljubav, Ljubav, Ljubav,

Očeva izdaja.
Njegov grijeh.
Ovo nisi ti.
Ti nisi izdajica.

Nema ničeg strašnog u izdaji, ali kada izdajica zaboravi ko je, neka mu je Bog na pomoći.

Izdaja je napuštanje redova. Napustiti redove znači otići u nepoznato.

Ja ostajem. Nikuda ne idem.
Sin sam oca.

Ja sam Lucije.
Ja sam onaj ko sam.

Četrdeset noći mi je vrućica tresla tijelo. Gorio sam. Mrznuo. Sišao do dna pakla i vratio se nazad.

Održao sam misu zadušnicu ocu. Nazvao sam ga bolesnim, starim vojnikom.
Vojnik mi je predao službu.
Imao sam posao za dovršiti.

Oprostiti ocu.
Oprostio sam ocu.
Došlo je nenadano kao povjetarac.
Shvatio sam, čovjeku se da oprostiti zločin što je takav obeshrabren, nekome otac.

Da li tako lako smije da bude praštanje?
Ne uz vizije, proročke snove.

Prosto sjećanja su se skorila i neosjetno spala sa kože.
Neosjetno, ožiljak ispario usred noći.

Ja sam onaj ko sam.
Svjetlo sam, jer plaši me mrak.

„Ne mora nešto biti istinito
zbog toga što je neki čovjek
za to umro.“ "


DANA ŠKRBA "MOLJAC U SVILI"





http://www.digitalne-knjige.com/skrba.php