Vrijeme je stvaralac

I vrijeme je razarač...

Vrijeme je stvorilo od mene to što sada jesam

Utiskivalo u mene neizbrisivo

Svaku  Ljubav, i svaku misao

Bol i radost,

Nasmiješenost i namrštenost

Vrijeme je to koje me odvelo tebi

I koje me je od tebe odnijelo.

 

Sada se gledam u ogledalo:

Prepoznajem bore koje nisam imala

Gledam u oči koje nisam poznavala

Provlačim ruke kroz kosu

Prstima koji su umorni....

 

 A opet, bezvrijeme živi u meni

Ono kada sam trčala u tvoje naručje

Ono kada sam širila ruke

Da te zagrlim...

Bezvrijeme u kojem smo postojali samo

Ti i ja.

Ogrnuti nepremostivim,

Ušuškani nenadanim,

Zadovoljni sa svakim trenutkom

Otkinutim od Vječnosti.

 

Da li je to bio dar od Boga?

Ili kušnja? Ili izbor?

 

Zar zato, radi neizbora izabranog

Sada gledam u oči koje ne poznajem?

Očekujem oprost i nadu...i

Ponavaljam jednu mantru

Oduvijek i zauvijek.