Savršeno mirno

posmatram

divlje bacanje

tvoje bijesne

vjetrovite duše,

koja trga sve oko sebe,

 a mene

 začudno nježno

 bez ijednog pokreta

ljubi

 svom silinom

 razuzdane strasti...

 Ah,

 da samo znaš,

 koliko ćutim

tvoj strah

 i tvoju ljubav

 unatoč snazi

 kojom braniš

 oko svoje ranjivo...

 Dao si mi

 da kroz zjene tame

tvoje svjetlo zagrlim,

 a opet,

 sad bi me u prah pretvorio

 jer spoznao si

 da te osjećam

 do kraja svih

spoznatosti...

 U mojim rukama

 vrišti nemoć tvojih vjekova

 a moćniji si

od svih najmoćnijih

 vjetrova...

Ljubavi moja...

U oku tvoje oluje

 ja sam tvoja šarenica,

 tvoja tajna

 koju nitko osim mene

 saznati više neće...

 Potpuno sam mirna

 u zagrljaju tvoga oka

i  slušam bezbroj

 neizrečenih riječi

 koje ćeš mi reći

 kada pogledaš

 i u moje zjene

 i shvatiš

 da te niti jedna neće

 tako voljeti

 poslije

 mene...