Ti ja dva smo svijeta
nekad pleli
 su nam se dječji koraci
tajne smo razmjenjivali
prve ljubavi
i prve rane..
sad te gledam
onako sa strane
ti i ja
dva smo svijeta različita

u tvom svijetu
 sve je posloženo u kockice
u meni je sve na točkice
i ne razabiru se granice

ja koračam puna sumnje
tajnovitim putevima mašte
dotičuć oblake i ptice
gledaš moje nasmiješeno lice

ti živiš u grču i strahu
hoće li ti novca doteći
a ja u jednom dahu
splićem slutnje u riječi

i kako ti objasniti
da postoji vrelo ljubavi
iz kojeg skromni piju
vodu života
kad si sagradila zidove
u sebi i oko sebe

osjećam kako ti duša zebe
neispunjena u trajanju

ti i ja dva smo svijeta
oh.. kako te razumijem
a ti se i ne trudiš
kako bi i mogla
razumjeti izgubljenu pjesnikinju?

između nas leže prostranstva
do tebe dopiru samo jeka
iako spaja nas ista rijeka
razdvojene su nam ...obale