Skakutanje i  plahutanje,

smiješak nedodira

i smiješak opoziva

 hoćeš li konačno spoznati

tajnu moje oporosti

 i tugu

moje sladunjavosti?

Sve je to krivo navođenje

i još više

smiješno podvođenje..

Ja se kroz tvoje zjene tame

provlačim putem beskonačnosti

i sakrivam kod vječnosti

pred pukom bezizlaznosti...

Sve je to samo igra konačnosti.

beskonačno moje...

Dok ti pratiš moje puteve

labirintom

svjesno osmišljenim

ja te čuvam

u bespuću tričarija fizike

u zagrljaju metafizike..

U svemu sam beskonačno svoja

da bi na kraju svega

bila beskonačno tvoja

Ja sam tama i srebro

ja sam nedohvat i esencija

ti si svjetlo i sunce

rukohvat i prošencija

za tobom latice ruža

vjetar raznosi

dok ti tijelo

svemir svima daruje

a meni

do savršene nule

uskraćuje..-.

Ne traži u ovim stihovima smisao

tek

započni bitku sa sobom

ja te čekam..

zaustavljenu u pokliku mača

koji probada utrobu

u poviku sreće

kada pobjeda

ostavi sladak okus

na usnama gorčine...

Ja znam

o, ja tako dobro znam

da me ne možeš shvatiti

i do kraja pratiti...

Ali, da li je to važno?

Moje dječje brodove od papira

tvoj oganj će

smiješeći se

spaliti do nepovrata...

Moje papirne ptice sna

nikad poletjeti neće...

Ali--

jeli to važno?

Pepeo pepelu

prah prahu...

Samo Ti

jednom ćeš me oživjeti

i dušu mi

svojim udahom

udahnuti....