--------------------------------------Ne dolazim da bi krao voće koje si razasula po skrivenim brežuljcima gdje se topole klanjaju plamenu vjetrova... ne dolazim ni da bih pokidao tvoje cvijeće koje nisam nikad vidio da bih načinio od ------------------------------------njega odoru. Ni da bih sakrio u njega svoju dobrotu koju ne volim... -------------------------------------ja dijete sprženih proplanaka.... --------------------------------------došla si u moj posljednji san koji je uvijek bio privezan nitima noći za staru barku bajki što je prenosila moje djetinjstvo... od obale večeri do obale jutra... od rta mjesečevog do rta sunčevog.-----------------------------------------------------------------------------------

-------------

Zaveslao sam i evo me u tvom srcu... došao sam odslušati tvoju tišinu... pronaći mjesto gdje rađaju se vjetrovi prije no što razviju svoja krila i ne budu izrešetani mačevima mora... ulovljeni u kamenu zamku naših gradova.-----------------------------------------------------------------------

Što ima u tebi stara šumo...-------------------------------------------------------------------------

evo izgubljenih snova koje nalazimo da bismo ih ponovno izgubili... poput podzemnih rijeka koje prolaze kroz ogromne slijepe ptice i ostavljaju leden trag iza sebe da bi ponovno nastale u zemlji.

-----------------------------

-----------------------Tvoji uzdasi... tvoji teški uzdasi što liče na disanje umornog starca kog žulja rebro uspomena dok ide kosinom dana koji ga izdaje... tvoji uzdasi, uzdasi tvojih ptica i polomljenih grana u svijetu što liči na apokalipsu...-----------------------------------

što mogu vidjeti u tvojoj vječitoj tami u tvojoj tami vječnijoj od smrti uz obalu mora... o šumo lišča u čijim njedrima kriju se kontinenti... o šumo što na prelomljenu dugu ličiš.

Ne vidim ništa do sunce koje se probija poput probodenog vepra kad prolazi kroz plavo žbunje.

----------------------------------------------------------------------------------------

Vepar svjetlosti ulovljen u zamke koje si razastrla na sve strane u zrelom voću i u stogodišnjim cvjetovima gdje se susreću svemoć zemlje i snaga drveća.... kasnije će dani bezbojni kao i tvoje lišće potonuti u vječnost prije nego što sedmostruka noć sedam puta oteža vrijeme....--------------------------------------------------------------------

tada ću dočekati procvalo jutro na dnu zamke koju je postavila tama... uvijek ću se sjećati tvoje tišine i tvoje nestvarne svjetlosti. ------------------------------------Oni će ličiti na oblutke razasute po pijesku koje će stari mornar pokupiti i odložiti na dno barke kupljene na dalekom otoku nastanjenu snovima i kućama koje se spuštaju na obalu mora. ---------------------------------------Ili će ličiti na mladice ružina drveta obojene crno koje držim na mom stolu gdje ih uspomena pretvara u bogove staklenih očiju... u nijeme bogove izgubljene u mojim knjigama....-----------------------------------  OOOOO.... MOJA AFRIKO....