Ne pokušavaj me analizirati

 a još manje

banalizirati...

 Nikako da moju ljubav smjestiš

na neko pravo mjesto,

 a to ti se sa mnom

i drugima

događa često...

 Prerano sam rođena

 za vizije duše moje,

 nedonošče zapelo

 u rukama ove zemaljske sfere

 koje u ljubavi nema mjere...

 Ne ljutim se na tebe,

 ali baš me briga

 što će drugi reći

 jer,

 sve će to bježanje jednom proći

 i moje čudesno vrijeme će

iznenada doći...

Volim kao zvijer

 volim i kao vila,

jer, sve sam to

 da ljubav shvatim,

davno bila..

Sada sam u rukama tvoje duše

 kao dijete pod staklenim zvonom

 a  ti i dalje razmišljaš

što da samnom učiniš...

 Zagrli me

 i šuti...

  Voli me kakva jesam

  i otvori mi portal

 za neko novo vrijeme,

 gdje ćemo se svi jednako gledati

 i bez puno riječi

do kraja se voljeti...