Odigraj "Tarot DA/NE"

Kalendar događanja

Član anoinep

Upisao:

anoinep

OBJAVLJENO:

PROČITANO

464

PUTA

OD 14.01.2018.

Stranica dnevnika

Stranica dnevnika
Posvećeno ženi anđelu kojeg iako me dotaknuo nije osjećam cijelim tijelom,kojeg tek sam upoznao a poznajem mu dušu,koji je daleko u stranoj zemlji a stalno je kraj mene......

Konačno je došao i taj dan.Petak.A nije trinaesti.U stvari je dvadeseti od pedeset i nekoliko u redu i nizu tekuće godine kako to već ide po kalendaru.Sa brojem dvadeset i tri koji ga određuje datumski u tekućem mjesecu.Koji je opet peti put po redu u već spomenutom kalendaru.J Rano je popodne.Sunce nesebično prosipa svoje zlatne zrake ugodno grijući.Na Glavnom kolodvoru vrije kao u košnici.Rijeke „onih koji idu uspravno“ slijevaju se prema dugačkim,šarenim  gusjenicama koje iz raznih daljina ekspresno,brzo,ubrzano ili manje ubrzano donose nove „koji idu uspravno“ gradu pod šarene skute.Da se druže.Raduju.Tuguju.Rastu.U rijeci koja odlazi žure studenti mamama da ih operu,nahrane i napoje daljinom naprasno razdvojenim ljubavima.Žure građevinski radnici umorni od druženja sa velikim gradom.Žure da stignu na zadnji autobus koji će ih preko granice odvesti u još dalje daljine gdje ih čekaju male i velike oči željne njihove ljubavi i malih šarenih papirića koji donose sa sobom svaki mjesec a koji nam uvelike određuju životni put i bez kojih bi mnogi životi i ljubavi bili jaako upitni.Žure i oni koji više žuriti ne trebaju ali žure da ih oni što žure u žurbi ne zaborave.A ja?Po dobrom starom običaju ne žurim nikamo.Plutam između rijeke što odlazi i rijeke što dolazi i čekam.Čekam da iz rijeke što dolazi izroni poznato lice.Anđeo kojeg godinama znam.U stomaku milioni leptirova luduju.Vesele se.Srce mi uzbuđeno tuče.Osjećam tvoju blizinu.Svakim korakom si mi sve bliže.Napokon.Ti!Znam koliko si lijepa.Ali sad….Sad si naprosto prekrasna.U svim mojim snovima i maštanjima dolazila si mi sva u bijelom.Poput pahuljice  negdje visoko u planinama Tibeta ili Nepala.Čista i bijela.A sad si mi stvarno došla sva u bijelom.Bijela haljinica bez ramena s kojom se nestašni proljetni povjetarac poigravao otkrivajući lijepe ženske noge i dovodeći mnoge muške poglede u veeliko iskušenje.Bijela marama umjesto rajfa nije dozvoljavala kosi da se previše razigra na proljetnom povjetarcu.Bijele cipice sa niskom petom nečujno su klizile peronom.Za tobom veselo se kotrljao na svojim kotačićima tvoje poveći kofer.Moj mali,slatki,bijeli anđeo.Prekrasno.Nestvarno.Samo da se ne probudim.Krenuo sam anđelu u susret skrivajući iza leđa malu Bajadericu i ružin pupoljak crveni.Stali smo jedno ispred drugog.Gledali smo se nijemo kao nakon duge,preduge razdvojenosti.Prekrasno je kad nemaš potrebu ništa reći.Riječima.Jer pogledi govore više nego tisuće riječi.Pružam ti malu Bajaždericu,J, i već spomenuti ružin pupoljak prekrasni.Bljesak u očima rekao mi je sve.Hvala!Mazno kažeš i poklanjaš mi najnježniji osmijeh na svijetu.

Dođi anđele!Moram te najprije nahraniti a usput mi možeš pričati kako si putovala.

Nisam baš gladna ali bi kava dobro došla;odcvrkuta moj mali bijeli anđeo.

E ne može na prazan želudac.a nije ni zdravo.

Kako znaš da je prazan?

Znam!A nisam siguran ni da si se bar ti od uzbuđenje naspavala.

Priznajem.

Eto vidiš da nije teško.S obzirom da znam da paziš na prehranu vodim te u jedan lijepi kineski restać koji nam je i usput.

Šarene gusjenice su u međuvremenu polako otklizale svaka prema svojim daljinama pa smo ostali sami na peronu.Uzeo sam ti kofer iz ruke i poveo te prema izlazu.Osjećao sam se kao najsretniji čovjek na svijetu.Tek što smo stali na trajvanskoj,J, stanici kao da je samo nas čekala doškripi trinaestica i primi nas u svoju godinama pomalo obilježenu unutrašnjost.Vožnja prema Glavnom trgu proletje kao treptaj oka.Nevjerojatno je kako vrijeme prođe kad si sa nekim tko ti tako puno znači.Silazimo povjetarcu proljetnom ponovo u zagrljaj.Kratka šetnjica prema natpisu sa puno,iskreno nerazumljivih, crtica i točkica i tu smo.Sa vrata nas je gledao Zlatni zmaj.Dobar dan!Dobro došli u Zlatni zmaj.Čime vas mogu poslužiti?;procvrkuta mlada Kineskinja na simpatičnom hrvatskom,a jedva da smo sjeli.Naručili smo juhicu sa svim i svačim.I još po nečim.J Tebi piletinu u narančinom soku i pohanu rižu.Meni odrezak od najdraže mi nutricionističke životinjice svinje,a što drugo Slavoncu,na Kantonski način (ma što god to značilo, L samo neka je ukusno J),mlade izdanke bambusa sa rižom.I naravno tucet raznobojnih i raznookusnih umaka,sosova i preljeva u kojima su Kinezi nenadmašni.Za desert kolačići sreće.Od liže.Naravno.A nije Dorina liža.Nažalost.J Sad mi je jasno zašto Kinezi imaju kose oči.Srećom uz kineske štapiće dobili smo i normalan pribor za jelo jer bih inače završio na infuziji. J Lavovski apetiti pomogoše nam da uredno ispraznimo ponuđene nam delicije i da puni energije možemo krenuti prekrasnom danu ponovo u zagrljaj.Zahvalismo vrlo ljubaznim domaćinima i uz obećanje da ćemo svakako ponovo doći otklanjasmo se učtivo do izlaza.

Anđele sad te vodim na kavicu do,opet usputne,obližnje i vrlo poznate slastičarne kod Vinceka.

Mangupski osmjeh od uha do uha i moj anđeo veselo skakuće kraj mene.Što muškarcu više od toga treba.Anđeo svaki dan.Samo.

Pomognuti toplim povjetarcem stigosmo za pet minuta.Nakon kraćeg nagovaranja nagovorih te,prije kave,na Banana split,poznatu im sladoledenu deliciju.Znam da je to puno kalorija.Ali također znam da ćeš ih i potrošiti.Nekako imam osjećaj da će noć biti duugaa.I intenzivna.Toliko toga si imamo za reći.J Ne znam u čemu više uživam.U užitku za nepce ili u užitku za dušu.Nema sumnje.Ipak u užitku za dušu.Izborili smo se ,nekako,sa užitcima za nepce i vrijeme je da te odvedem u hotel da se riješimo upornog ti kofera.Tko zna kakve sve tajne skriva.Šetamo polako Glavnim trgom prema plavom staklenom zdanju hotela Dubrovnik na samom trgu.Topla unutrašnjost odvela nas je na treći kat u poveću sobu sa pogledom na trg.Ugodni polumrak sobe zlatilo je desetak mirisnih svjećica u raznim lampama,svjetiljkama,čamčićima u zdjelama sa vodom.

Ideš pod tuš ili ćeš se najprije raspakirati anđele?

Idi ti ako želiš.Ja ću se najprije raspakirati.

U redu.A poslije te vodim malo u grad.Malo kupovine,malo šetnje,malo…sjetit ćemo se uz put.

Ne ide mi se danas baš u velike trgovačke centre;mazno će moj anđeo.

Mislio sam na Liscin butik.I na još jedan u kojem prodaju igračke za odrasle.

Kakve igračke?;mangupski pitaš.

Vidjet ćeš:Sigurno će ti se svidjeti.

Možemo sutra?Htjela bih biti sa tobom a da je duže od petnaestak minuta kako smo bili svih ovih godina.

Kako ne bi moglo.Hvala ti što tako želiš.

Samo je jedna stvar bolja od tuširanja.Tuširanje u dvoje,troje…?JTo će morati još malo pričekati.Malo.Srećom.Ali to me ne sprečava da sanjarim.Tvoji prsti kako poput miliona kapljica,nježno klize posvuda po mom tijelu.Tvoje usne na mojima.Nijeme.Pitaju.Odgovaraju.Šapću.Letim u nebo a još me nisi ni dotaknula.Moram prekinuti.Dok još ima tople vode.I razuma.J Malo dezića na strateška mjesta.Bijela majica WGW-ova „odabrao Đelo Hadžiselimović“,WGW-ove crne bokserice „ćelavi pjesnik“ J,kratke bijele hlače „ gotovo stalno u njima Milan“ i spreman sam za mog anđela.Još malo muškog parfema za ukupni dojam.

Kupaona je tvoja,anđele.

Samo da uzmem svoje krpice i bočice.

Samo ti polako anđele.Uživaj.Ne žuri.Čekat ću te kao što sam čekao svih ovih godina.Strpljivo.Bez nervoze.Tebe se isplati čekati.“…kao nikoga na ovom  svijetu“kako pjesnik reče.Odleprša moj anđeo u kupaonu sa poštovanja vrijednom količinom krpica i bočica,kao i svaka prava žena i lavica,J, a ja ostadoh sam sa svojim mislima koje odmah počeše lutati.A kamo drugdje nego tebi.Ponovo oživješe sjećanja na onaj dan kad smo se prvi put sreli.Sjećanja na sve one prekrasne stihove koju smo jedno drugome rekli.Svih onih pogleda koje nismo mogli ni htjeli skriti.Prvih par mjeseci stalno sam imao osjećaj da si tu, kraj mene.Doslovno sam imao fizički osjećaj tvoje prisutnosti.Od svih prekrasnih žena koje znam tebe znam najkraće.A ti si uspjela što nijedna nije.Nijedna mi nije ni dotaknula dušu.A ti!Ti ju držiš na svom ispruženom dlanu.Zanimljivo kako tebe nikad nisam doživljavao kao ostale žene.Ženu jednako krasnog tijela poput tvog doživljavao sam kao svaki „normalan“muškarac(čitaj napaljeni mulac J ).Ali ne i tebe.Tebe sam doživljavao potpuno drugačije.Doživljava sam te dušom.Kad god sam pomislio na tebe preplavio bi me mir.Potpuno smirenje.Kao planinsko jezero za zalaska sunca.Nevjerojatno.Postala si moja meditacija.Moja najljepša i najdraža meditacija.Što ne znači da me nisi seksualno privlačila.Ako se desi znam da ću uživati.Da će biti božanski.Kao niskim do sad.A ako se i ne desi nema veze.Jednako ću te voljeti.Jer ne mogu drugačije.Niti želim.Voljet ću te kako se jedino tebe voljeti i može.Nesebično.Neuvjetovano.Prošle godine (2008-og ljeta gospodnjega) sinak moj mali i nestašni mi je priredio emotivni šok zbog kojeg sam otišao u sobu da se smirim jer sam se jako tresao.Dršćući tako i razmišljajući što bi bilo da se kakav bajker prebrzo sjurio cestom,kako to inače i rade, dok je on ležao na cesti misleći da se to smije čuo sam svoj glas kako izgovara:“Trebam te ljubavi“.U prvi mah mi nije bilo jasno od kud dolazi moj glas jer su mi su mi usta bila čvrsto stisnuta od šoka.Glas je došao iz predjela malo iznad pupka.Tu,tvrde sretnici koji su otišli puno dalje na svom duhovnom putu od mene,je sjedište duše.Dva prsta iznad pupka.Sigurno si puno puta osjetila leptiriće kako se igraju,ludesiraju u tom predjelu.To duša treperi.Raduje se.Nikad te riječi zaboraviti neću.Nikad nikog nisam zazvao sa toliko iskrenih emocija.A nisam to bio ja ,moj racio,već moja duša ranjena.Ona polovica koja meni pripada.A druga polovica je negdje duboko skrivena kod mog nježnog anđela.I svakim danom od onda sve si jače u meni.Moj anđeo koji me uvijek smiri.Koji me čuva.Inspirira.Čiju ljubav gotovo mogu opipati.Liježem na krevet da provjerim udobnost i čvrstinu.Prvi utisak zadovoljava udobnost.A djeluje i dovoljno čvrsto.Mislim da je dorastao naporima koji a očekuju.J A neće mu biti lako.Morat će se boriti da izdrži.Lavovski.Šum vode dovodi me u veliko iskušenje.Zove me tebi.Možda me i čekaš.Ali znam da ću izdržati.Moram.Jer ne želim tako.Želim te polako.Želim te najprije uzeti za ruku.Osjetiti njenu toplinu,mekoću,nježnost.Staviti ju na svoje srce.Da ga osjeti kako kuca.Želim ju staviti na svoj obraz gladan tvog nježnog dodira.Želim,poput slijepca koji prstima gleda,vršcima prstiju dodirnuti tvoje lice,nježno pomilovati kosu.Izgubiti se u njoj.Želim beskrajno dugo slušati kako tiho dišeš,gledati te oči pune nasmijanih zvjezdica,sanjati otvorenih očiju.Voljeti te polako.Baš želim.Iz sanjarenja me probudi miris nježnog ženskog parfema.Pokraj mene je stajao moj prekrasni anđeo.Ali ovaj put ne bijeli.Moj bijeli anđeo se preobrazio u crnog anđela.Nevjerojatno koliko prekrasnih lica žena može imati.Crna uska majica pripila se uz tvoje zanosno tijelo.Duboki izrez je mamio pogled na prekrasne,bujne grudi stvorene za nježne dodire,poljupce.Crna uska suknjica zvala je ruke na bokove. Crne najlonske čarape sa lijepim cvjetnim uzorkom blistale su na prekrasnim nogama.U kosi  svezanoj u punđu blistalo je nekoliko kapljica vode.Prekrasan san.Ili možda nije.San.

Netko se zamislio?

Razmišljao sam,anđele,kako da ti sa što manje riječi kažem što više.Ne zato što nisi dovoljno pametna da bi shvatila nego zato što sam toliko toga doživio na potpuno novi i meni nepoznat način kad si ti u pitanju da nisam siguran da se to može riječima opisati.Ako se uopće treba riječima opisivati.Nisi ništa odgovorila.Šutke si sjela na rub kreveta gledajući me u oči pogledom žene koja zna i kojoj ne treba objašnjenje za to.Pogledom punim beskrajne ljubavi.gotovo dječje nježnosti,beskrajnog razumijevanja.Uzela si me za ruku.Meka,topla,nježna.Baš onakva kakvu sam zamišljao.Naš prvi fizički dodir.Nakon toliko godina.Zatvaram oči.Uživam.Beskrajno.Želim zapamtiti ovaj osjećaj do kraja ovog ovozemaljskog života.Srce mi uzbuđeno kuca.Spuštaš svoje meke,tople,preslatke usne na moje.Ljubiš me najnježnije,najtoplije,najtiše na svijetu.Kao nitko do sada.Pamtiti ću ovaj poljubac i kad se „zadnjim pogledima budem rastaj'o od zvijezda“kako A.B.Šimić reče.Srce mi kuca kao ludo.Cijelim tijelom me prođe neki unutarnji drhtaj.Nikad ništa slično nisam doživio.Hvala ti.Otvaram oči.Nemoćan da se pomaknem.Da bilo što još kažem.

Uživam u blaženstvu trenutka. Neponovljivoj svetosti našeg prvog poljupca.Ustaješ.Odmičeš se korak od kreveta.Ispruženim rukama zoveš me da ti priđem.Ustajem i prilazim ti.Uzimaš me za ruku.Stavljaš ju na dugme male crne suknjice.Polako ga otkopčavam.Povlačim mali patentni zatvarač.Crna suknjica lagano odklizi niz tvoje lijepe noge.Podižeš ruke iznad sebe.Podižem što polakše mogu crnu majicu.Ne želim žuriti.Želim te otkrivati polako.Sa najvećim užitkom.Jer ti to jesi.Neotkriveni,božanski užitak.Predamnom je stajala prekrasna mlada žena u crnom korzetu i halterima.Nema riječi kojima bih opisao kako se osjećam osim da te sutra vodim po još jedan bijeli,jedan crveni, jedan roza i još po neki.I ponešto još J.Prilaziš mi poput crne boginje ljubavi.Podižeš mi majicu.Polako ju skidaš i bacaš u kut.Vršcima prstiju dodiruješ mi grudi,kružiš po bradavicama.Otkopčavaš mi hlače koje padaju kao da ih je grom pogodio.

Lezi i opusti se:kažeš i lagao me guraš prema krevetu.Nesvjestan bilo čega osim tebe i ljubavi koja samo što nije eksplodirala u transu liježem.Sjedaš mi na prepone.Raspuštaš kosu koja se u slapovima obrušava po tvojim golim ramenima. Uzimaš jedan kraj uzice kojom je korzet vezan.Pogledom me pozivaš da uzmem drugi.Kao po naređenju istovremeno povlačimo krajeve.Crni oklop se rastvara.Konačno oslobođene tvoje prekrasne grudi nestaju u mojim rukama.Uzdah pun užitka ote ti se iz grla.Polako počinješ kružiti svojim nemirnim kukovima. Uživamo u  našim tijelima strašću ponesenima.Spuštaš se poljupcima po mome tijelu do,nekim čudom,zaboravljenih bokserica.Kratak osmjeh proleti ti licem.Da li zbog natpisa(„ćelavi pjesnik“op.aut. J) ili zbog onog što se naslućivalo ispod njih?Zagonetka.Obožavam zagonetke.Pogotovo ako su djelo zagonetnih žena.Zagonetne žene još više obožavam.Doslovno ih kidaš sa mene.Nikad ih više nisam našao.J Imam osjećaj da će mi srce iskočiti iz grudi.A ti,grudima mi izluđuješ prepone.Ne mogu više.Okrećem te na leđa.Ruke ti dižem iznad glave.Noge vezujem sa svojima.Grudi ti se nadimaju kao da će svakog trena eksplodirati.Pokušavaš se osloboditi.Ne dozvoljavam.Pojačavam stisak.Preklinješ me pogledom.Ne može!Ne još.Nježno,nježno,nježno usnama svojim tvoje smirujem.Puštam ti ruke i noge.Istog trena poput bršljana rukama i nogama ovijaš se oko mene.Ljubimo se dugo.Čitavu vječnost. Sad se moje usne spuštaju tvojim stazama nepoznatim.Lutaju.Traže.Pale tisuće plamenova u našim tijelima.Puštaš me daleko,najdalje.Puštaš me gdje nitko nikada bio nije.Otkrivaš mi tajnu najtajniju svake žene.Prosipam poljupce po tvojoj intimi.Uživam u mirisu strasti tvog tijela.Besramno.Bezobrazno.Neumjereno.Ne mogu te se nasititi.Pritišćeš mi glavu.Želiš me upiti u sebe.Poput zlatne ribice na suhom tijelo ti se uvija. Gubiš se u ekstazi.Gledam te,boginju moje ljubavi,u nekoj drugoj dimenziji.U nekom drugom prostoru i vremenu.Prekrasnom.Divljem i neodoljivom.Tvoje ružičaste latice rascvjetavaju se poput Lotosovog cvijeta u proljetno jutro puštajući me u tebe.Tijela nam se spajaju,usne nam se sjedinjuju,duše nam se stapaju.Postajemo jedno.Mi? Ne! Ti? Ne! Ja? Ne! Ti Ja? Ne! Ja Ti? Nee! TiJaJaTi? Da! Nema nas.Ne postoji više ništa što bi nas povezivalo sa svijetom iz kojeg smo došli.Samo nezaustavljivi kovitlac,prostorno-vremenski procjep koji nas vodi u neke nove,nedokučene,neistražene,nepoznate a opet prekrasne svjetove. Nevjerojatan je osjećaj smirenosti tijela i uma nakon tolike izmjene energije.Umjesto osjećaja   ispražnjenosti osjećaj ispunjenosti.Jednim malim,nježnim poljupcem želim ti zahvaliti za sve ove predivne trenutke.Pokrivam te.Okrećeš mi leđa i poput male mace pripijaš se uz mene.Moja ruka ti umjesto jastuka i toneš u san.Grlim te oko struka,nježno ljubim kosu.Spavaj umorni anđele.Spavaj dok čuvam te ja. Slušam te kako tiho dišeš.Nevino.Poput malog djeteta.San mi ne dolazi na oči.Previše misli roji mi se glavom.Toliko toga nerečenog,nedoživljenog,nepodijeljenog.
Čeka.Trenutak koji će doći. Svi oni trenutci razdvojenosti prolaze mi mislima.Sve ruke  uzalud ispružene u daljinu.Sve one želje neostvarene.Sve riječi neizrečene.Sva pitanja neodgovorena.Sve one ljepote nepodijeljene.Vrijeme nezaustavljivo curi.Vrijeme je za večeru.Nisi se ni pomakla a moram te probuditi.Ljubim te nježno po kosi.Tvojom kosicom škakljam te po nosu. Mrštiš se i okrećeš prema meni,grliš me oko vrata i pokušavaš dalje spavati.

Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST

VELJAČA...

METODE I TEHNIKE

BRZI CHAT

  • Član vanessavanessa

    *

    24.02.2020. 19:49h
  • Član mkrmarmkrmar

    Svjetlosni zagrljaj

    16.02.2020. 12:18h
  • Član mkrmarmkrmar

    Dobar dan svma !

    16.02.2020. 12:17h
  • Član bglavacbglavac

    Nedjelja, predivan dan, neka vam je radostan. LP

    16.02.2020. 08:31h
  • Član vanessavanessa

    ♥ ☕️Lp ♥ ☕️♥ ☕️♥ ☕️♥ ☕️

    15.02.2020. 15:39h
  • Član bglavacbglavac

    Drago nam je da si tu. Lp

    12.02.2020. 09:02h
  • Član www.yahoo.comwww.yahoo.com

    ☕️♥♫♥ ☕️♥

    12.02.2020. 08:34h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karte

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebKreativna akademijaSvijet jogeInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info

Stranica dnevnika; nastavak