Uvijek sam se bojala nekome pokazati

koliko volim, koliko sam zaljubljena,

jer je to bilo iskorišteno,

a ja sam ostajala napuštena žena.

Uvijek sam skrivala svoje snove,

ljubav umotavala u stihove

i nekome to ponekad pročitala,

želeći da se i sama sa sobom sretnem.

I tako uvijek … i život je prošao,

u samom strahu od straha od ljubavi,

ali kako do sada nisam spoznala

da taj strah užasno davi?

Sada kad znam da te volim

duboko, nesebično, beskrajno,

moja ljubav je opet bačena daljinama,

jer sve što je do sada bilo trajno,

naš strah će to opet ubiti u nama.