Koliko si puta znao držati moje lice

među svojim dlanovima,

koliko si puta znao

uroniti prste u moju kosu.

 

Bezbroj poljubaca sam dobila

tih noći, dok si me volio,

tisuću besmislica sam pričala

tih dana, dok si mi telefonirao.

 

Vidiš li kako nas život baca

i uranja u to nemirno more,

a stijene vrebaju oštre i hladne

i ranjavaju osjetljiva bića,

ne pitajući, jel' to boli,

ali tako je u ljubavi,

kad se beskrajno voli.

 

Tvoji pozivi su se prorijedili,

i posjeti su nestali.

Mjesec je svake noći sve puniji,

život je svakim danom sve prazniji.

 

/napisano: 1992./

 

iz knjige poezije "Gola žena"

(pjesme napisane od: 1969.-1999.)

 

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga3.php

 

 

http://shadowofsoul.blog.hr