Imala sam te…

tih popodneva i večeri

u mom stanu,

kao na kraju svijeta…,

a samo smo bili na kraju grada

i tako nam nije bilo nikada.

 

Imala sam te,

a pustio si me da odem

elegantno iz tvog života,

ne okrećući se,

kao onog zadnjeg dana

u mom stanu, na kraju grada.

 

Te noći, nakon ljubavi,

gorjele su tvoje oči na nebu,

plavim sjajem optužbe i upaljene strasti…

 

Puna gorčine, usnula sam

i odbacila te u velikom luku,

zaobišla tvoje prazno mjesto

na koje će neki drugi čovjek sjesti,

kao kralj na izlizani prijestol.

 

Imam li sebe,

ako već nemam tebe

i hoćeš li shvatiti,

da si me ti pustio da odem,

tako tiho i elegantno drugome?

 

/napisano 1994./

 

 iz knjige poezije "Gola žena"

(pjesme napisane od: 1969.-1999.)

 

 

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga3.php

 

 

http://shadowofsoul.blog.hr