Badnji dan, Badnje veče

 

Zora se budi

Badnje jutro rudi

Badnjak lisnat u šumi zove

Dođi po mene za ognjište svoje.

 

Došao je glas s neba

Vatru ovu veče, održavati treba.

Današnji dan tih budi čovječe

Govori tek, kada dođe veče.

 

Do tada mene uz kuću prisloni

Vidi gdje se nalaze, za mene pokloni.

Jedan dio mene u vatru se stavlja

Za obred božanski put se pripravlja.

 

Ognjištu me se zbog usjeva nosi

Da bi bili rodni tvoji doprinosi.

Za nove usjeve čovjek, nadu stavlja

Dok Badnje veče tiho proslavlja.

 

Kada moje drvo pregori

U iskrama su moji odgovori.

Kada moje ugarke protreseš

I jedan drugom prineseš...

 

Zamolit ću Boga koga sutra slaviš

Da pred njega svoju želju staviš.

Svega roda i poroda, u obilju ti bilo

I sve blago ti se umnožilo.

 

Koliko iskrica toliko kravica i telića

Koliko iskrica toliko krmača i prasica,

Koliko iskrica, toliko ovčica i janjića

Koliko iskrica, toliko zlatnih novčića...

 

U veče kada domaćin dođe po mene

Na vratima neka ga čekaju žene.

Dok domaćin, dobro veče naziva

Vas na poštovanje, moje žrtve poziva.

 

Domaćica neka sito ima

Sa svim vašim usjevima,

Naka ih na moje lišće baci

Da vam usjeve, štite oblaci.

 

Zatim me na vidno mjesto stavite,

Sa orasima i suhim šljivama okitite.

U slamu slatkiše stavite

Da je na pod prostru, djeci pustite.

 

Prije nego ovu večeru proslavljaš

Nizak stol na pod postavljaš

A ispod njega prazna  topla slama

Da te ne snađe, hladna zimska tama.

 

Uz četiri upaljene, mirisne svijeće,

Slavi se tiho Badnje veče.

Tamjanom se mirisnim kadi,

Dok se skrušeno, duga molitva radi.

 

Uz trpezu posnu, tiho se moli

Da se duša dobrotom obnovi.

U zdravlju i veselju obilja toga,

Da se dočeka, skoro rođenje Boga,

 

Čekajući da dođe pola noći

Tada će na vrata Isisić doći.

Blagoslovit će sve molitve ove,

Dolaskom Božića i godine nove.