"Gospođo Istino,

na ovom šarenom maskenbalu

jedino vi stojite sami,

bez maske,

besramno goli,

i čekate da po vas netko dođe,

a nitko vas baš previše

ne voli.

Pogledaju vas,

nasmiju vam se u lice,

umjesto da po vas dođu,

pa, kao pored nevidljivog duha,

pored vas prođu...

Mogu li vas JA zamoliti za ples?

Ja vas, eto,nekako žalim,

i pomalo volim...

"Još ti pijesak

iz kljuna curi,

dok si od mene,

glavu u rupi skrivao,

dok su se drugi borili za mene,

ti si mirno,

kukavički snivao...

Pjeskoglavi, briši!!

tvoje perje

na beznađe laži miriši...

I ode ČUDni pernati stvor

čuvati jaja svoja

od sitnih lažo kradljivaca

i velikih

halapljivaca...

Gospođa Istina,

umorna,

na stolicu sjede,

priželjkujući kraj

te bijede...

"Gospođo Istino,"

za ples vas molim,

Jer i Ja se zovem Istina

i jako, jako vas volim.."

U  odijelu grimiznom

sa tijarom zlatnom

neka žena Istini priđe,

no, Istina se grohotom nasmija

jedva od smijeha progovori

i konačno,ženi odgovori:

"Još tvoj grimiz i zlato,

smrad paljevine

i nevine krvi nosi,

a ti se hvališ

da sve blago imaš,

jer te nebo voli

i sve što želiš

ti donosi,

dok svi drugi

koji su zli,

moraju hodati

bosi...Tvoja iluzija

je i dalje nepopravljivo ista,

dok ja,

bez ičega,

nebo grlim,

ti se kitiš nečijim perjem,

prosuđuješ i osuđuješ,

sve nevino i čisto,

i, kad nitko ne vidi,

malo, po malo,

drva za nove lomače skupljaš

za paklove

vlastito skrojene,

svakom po mjeri,

i svakom po broju,

ne uključujući mene,

jer ZNAŠ

da bih ja te lomače ugasila,

i skroz naskroz,

te razotkrila...

Vrati se u svoj grimiz i zlato

i ne nazivaj se Istinom,

jer Istina je samo jedna

a to nisi ti,

nestvarna gospođo bijedna...

Zamisli se Istina

nakon sve te priče,

i bal napustiti htjede,

jer je shvatila

da sve maske

ništa ne vrijede...

Ispod njih sve se tako jasno vidi

i prozire,

a ništa osim laži

i tuge,

iza njih ne dopire..

No, zaustavi je

tek korak od vrata

maleni dječak

iskrzanih krila,

bosonog i plah,

ustreptalog bila:

"Gospođo Istino,

za ples vas molim,

za mene,

vi ste jedina Kraljica mog srca

i ovog bala.."

Istina se raznježi

i dječaka poljubi...

"Ti si premalen,

da korake moje shvatiš,

i ples moje vječnosti pratiš,

ali me hrabrost tvoja takla

i od vrata izlaznih me makla.

Ne skrivaš se iza drugih

a premalen si da budeš sam,

gol si, i bos,

a ne vežeš se uz osudu neba

iako ti odjeća

kao meni treba..

Odakle te, maleni,znam?

Imaš li ime?

Dođi, zagrli me."

"Ja LJUBAV se zovem,

ona ljubav,

kojoj ne daju

istini da priđe,

razdvajaju nas stalno,

ubacuju se

pod drugim imenom

a ne mojim,

a ja sam strpljivo čekao trenutak,

da vam priđem blizu, i evo,

sad uz vas stojim...

Tek što se zagrliše,

lomača nova gorjeti stade,

i u parodiji rastapajućih lica

činilo se,

da za njih nema nade...

Maske se topiti počeše

i sva lažna lica

kroz tisuće ovojnica...

No,drugačiji oganj to bijaše

i ništa poslije ne ostade i ništa

ne bijaše isto...Ljubav je ognjem Istine

cijeli svijet zapalila

i sve bjesomare i sitne laži

u sjaj pretvorila...

Svi zajedno

zaplesaše čarobni ples

zaiskrenih sfera

u nekom novom jutru

Gdje Sunce

nikad ne zalazi

i ljubi nebo

koje nikad

ne prolazi...