Soba je hladna, glava me boli

Ne mogu spavati - sutra putujem

Od svake promjene osjećam tjeskobu

I snažno se borim da ne primijetim sve.

 

U svijetu su nemiri, ljudi se bore,

veliki se cere,nosevi im napunjeni prahom

u krilu skakuču im one što u majčinom su trebale biti..

do kada..do kada..pitam se..

Samostalnost, sloboda - veliki transparenti

 sudbina  = potpis.

 

Koliko jedan može riječju uništiti

Stotinu ih rukama ne može sagraditi.

 

Sumnje nestaju, rađaju se gole istine, šikljaju ko presječene vene.

Ostaju u meni neki snovi, naivnost i vjera u ljubav..........................i 

 

ljudskost