U Carstvu Tišine ... u Carstvu Duha
Gdje Priroda daruje bogata ruha
Gdje pjev odzvanja od zore do noći
To Mjesto je Slobode...Mjesto Moći.

U tome Carstvu Ljubav obitava
Znanje i Mudrost plešu u krugu
Dok ljudsko tijelo u milosti spava
Duša putuje u dimenziju drugu.

Preuzima tijelo Slobodne Ptice
Orla u letu što širi krila...
Prolazi pritom pored strme litice
Gdje jedna se Ljudska Emocija skrila.

Postaje Puma u trenutku jednom
Što šapama mekim pritajeno se šulja
Do Pećine dolazi u Skoku vrijednom
Jer Prepreku prelazi prepunu Mulja.

Duh se polako pretvara u Sovu
Iz daljine dopire samo taman huk
Nailazi sada na prepreku novu
Što nakratko prekinuti će nemiran muk.

Rešetke od Zlata ... od Paučine Lanci
Iz tame se naziru dva vulkanska oka
Duh sureće Djelić Duše... kao da su stranci
I borba nastaje u tren minutnoga skoka.

Duša se bori... Strah je izjeda
Očima nemirnim lance jače steže
Od rešetka zlatnih odvojiti se ne da
Srce se topi dok u grudima žeže.

Šaman se pretvara u Najnježnije Biće
Golubicu bijelu... Anđeoskog pera...
Duša shvaća da Svjetlost joj sviće
I združena sa Duhom leti putem Sfera.

Još jedna Bitka dobivena je sada
Šaman se vraća... Putuje u Tijelo
Još jednoj Duši vraćena je Nada
Da postoji Mjesto gdje Naručje je Bijelo.

U Carstvu tišine... u Carstvu Duha
Gdje Priroda daruje bogata ruha...
Gdje dašak vjetra miluje putnike u noći,
To Mjesto je Slobode...to Mjesto je Moći.