DUHOVNI SVIJET

Što je netko budniji u svijetu tvari, to dubljim snom spava u svijetu duha.

Takva budnost u tvari gora je od svakoga sna, jer kada nam duša nije u

Bogu probuđena, naša tjelesna budnost zatvara vrata božanskim

darovima.

ZRCALO BOŽANSTVA

¨

Svaka ruža slatkoga mirisa priča nam tajnu svepostojanja.

¨

Bijaše to divan voćnjak, bogat stabaljem i voćem, vinovom lozom i

zelenilom. Tamo je sjedio Sufi, s glavom na koljenima; sklopivši oči,

utonuo je u duboko, nezemno tihovanje. "Zašto", upitaše ga, "ne gledaš

ove znakove Milostivoga Boga, koje je On svuda uokolo pogledu nam

ponudio?" "Znakove", odgovori Sufi, "ja gledam iznutra, u sebi: vani su

samo simboli znakova."

Što je sva ova ljepota na svijetu? Odraz zadrhtale grane, što se u potoku

odslikava, odsjaj onoga vječnog Voćnjaka, što stoluje neuveo u ljudskim

srcima.

¨

Boljka zaljubljenog nenalik je na druge bolesti; ljubav je zvjezdogled

Božjega tajanstva. Bila ljubav zemaljska ili nebeska, ona vodi k Bogu.

11

¨

Oni koji niječu Boga nalik su čovjeku koji se odriče svjetlosti sunca i

mjeseca, da bi zarinuo glavu u pijesak i pitao: "Ako je duh Božji nazočan u

prirodi, gdje je onda njegova svjetlost?"

Da bi vidio ljepotu Boga oko sebe, on najprije mora podići glavu iz

pijeska i pogledati oko sebe.

¨

Rukotvorine Božje mogu se vidjeti posvuda oko nas, ali malo njih zna

vidjeti svojstva Boga, koja su ove rukotvorine uvela u postojanje.

¨

Pođi u radionicu gdje je svemir stvoren, i potraži u njoj Radnika. No

budući da je djelo poput vela između Njega i tebe, ti ćeš Ga moći vidjeti

samo u Njegovu djelu. I budući da je radionica Njegovo boravište, oni koji

stoje vani ne mogu ga vidjeti. Stoga, uđi u radionicu – to jest, u

nepostojanje – i gledaj djelo, gledaj Radnika.

¨

Zar se pjenoviti val kreće bez rječne struje? Zar se prah može uzvitlati

bez vjetra? Budući da si vidio prah – to jest, oblik – ugledaj i vjetar. Vjetar

je nevidljiv; mi vidimo tek njegov učinak na vanjskim oblicima, stoga u

vanjskim oblicima naziremo božanski duh, vjetar Božji. Rasplini svoje

tijelo u gledanju, i prijeđi u prizor, prijeđi u prizor, u prizor!

¨

Ljepota i veličina Boga pripada Njemu; ljepota i veličina stvorenoga

svijeta posuđena je od Njega.

¨

Znaj da je svijet stvorenih bića poput čiste vode bistrice, koja zrcali

Božja svojstva. Njihovo znanje, pravednost, i dobrota, odslikavaju Božje

znanje, pravednost, i dobrotu, baš kao što se nebesnica zvijezda odražava u

vodi tekućici. Zemaljski kraljevi odjek su Božjega krajevstva. Učenjaci

zrcale Božju mudrost. Ljudi i narodi mogu se mijenjati iz pokoljenja u

pokoljenje, ali božanska su svojstva vječna. Voda rijeke često se mijenja,

no odsjaj mjeseca i zvijezda u njoj ostaje isti.

¨

Vanjski oblik zemlje prah je, no nutrina joj je od svjetlosti. Vanjski je

izgled u sukobu s nutarnjom zbiljom – kao da je ljuštura školjke u sukobu

sa svojim biserom. Vanjsko kaže: "Ja sam to i ništa više." Nutrina kaže.

"Pozorno gledaj i naći ćeš me." Vanjsko kaže. "Unutrašnja stvarnost je

obmana." Nutrina kaže: "Čekaj i gledaj. Otkrit ću ti istinu."

LJUDSKI DUH

¨

Vidljivo je tijelo, skriven je duh. Tijelo je poput rukava, duh je ruka u

rukavu. I um je nevidljiv, ali se i um i duh naziru u ponašanju čovjeka.

12

¨

Ljudski je duh skriven, nesaznatljiv. Riječima našim i postupcima mi

otkrivamo nutarnju prirodu njegove biti. Bit je toga duha nepromjenjiva,

ali njezin izraz – naše riječi i djela – prolazne su i podložne mijeni. Naša

molitva, duhovne bitke, post, sve je prolazno, ali duh koji ih potiče, traje

zauvijek. Duh čovjeka brusio je i kušao sebe na kamenu kušaču božanske

zapovijedi.

¨

Tijelo je šator duhu, lađa Noi.

¨

Ljudski je duh svijetao, i traži ono što je dobro. Mala sobost je tamna i

pod uplivom je osjetila. I kako onda mala sobost pobjeđuje duh? Ona ga

svladava zato jer joj je tijelo dom, dok je duh stranac u svijetu tjelesnosti.

Pas brani svoje dvorište poput podivljala lava.

¨

Evo kakvo je stanje čovjeka: donešeno bje anđelovo krilo i svezano za

magarčev rep, kako bi magarac mogao prihvatiti štogod od vrlina anđela,

čijim je sjajem obasjan.

¨

Kad plodu u utrobi dođe vrijeme da primi duh života, sunce mu priskače

u pomoć. Plod oživljava, jer ga sunce obdaruje duhom. Od drugih zvijezda

plod prima tek nejasan biljeg, sve dok ga sunce ne obasja. Kako se plod

spaja sa sjajnim suncem u materinjoj utrobi? Sunce ima mnoge načine,

ćutilima našim skrivene: način kojim zlato biva još zlatnije, način kojim

običan kamen postaje granat i crveni rubin, način po kojemu zrije voće, i

način kojim se prestrašenu čovjeku daruje hrabrost.

¨

Sunce, duh, u prozorima tijela podijelilo se na zrake. Kad gledaš sunčev

krug, vidiš: jedan je; u to će posumnjati svatko, tko je zasjenjen svojim

pogledom na tijelo. Mnogost je duh životinjski; ljudski je duh jedna bit.

Kolikom je mjerom Bog posuo Svojim svjetlom čovječji rod, tolikom su

mjerom ljudska bića suštinski jedno. Ali u istini, Njegova je svjetlost

nedjeljiva.

¨

Duh je poput sokola, tijelo je negva njegova. To jadno, okovane noge i

slomljena krila stvorenje!

¨

Jezgra je svakoga ploda bolja od njegove kore. Gledaj tijelo kao koru, a

na duh gledaj kao na jezgru.

¨

O ti, koji si zaljubljen u svoj um, i koji izdižeš sebe iznad obožavatelja

oblika – znaj da je tvoj um tek zraka sveopćega Uma, bačena na tvoja

ćutila; gledaj na nj kao na pozlatu svrh vlastitoga bakra.

¨

Um je oblikom dvojak. Prvi se oblik stječe, uči se iz knjiga i od učitelja,

razmišljanjem se i pamćenjem, logikom i znanošću njeguje. Na taj način

jačaju umne moći, ali što više znanja stječeš, to veći teret nosiš. Drugi

13

oblik uma dar je Božji. Njegov je vrutak samo srce ljudske duše. Kad voda

božanskoga znanja proključa iz duha u um, um se tada razbistri i razblista,

da se više nikad ne zamuti, nikad ne umrtvi.

¨

Ljudski je duh u istini svjesnost, izbrušena ogledima i kušnjama. Oni, u

kojih je veća svjesnost, većega su duha. Viši je ljudski duh od

životinjskoga, zbog veće svjesnosti. Nadalje, anđeoski je duh viši od

ljudskoga, jer nadilazi našu razinu svjesnosti, dok je opet duh sveca viši od

duha anđela. Oni, u kojih je manje svjesnosti, morali bi učiti do nogu onih

u kojih je svjesnost veća. Ruža se poklonstveno ne prigiba pred trnom.

¨

Tvoja tjelesna svojstva, kao i tvoje tijelo, puka su posudba. Ne vezuj se

srcem za njih, jer su netrajna, tek sat vremena traju. Nasuprot njima, tvoj

duh je vječan. Tvoje je tijelo na zemlji poput svjetiljke, čija svjetlost

nadolazi odozgor, iz besmrtnoga Izvora.

SVRHA ŽIVOTA

¨

Bog je spustio ljestve pred naše noge: nama je penjati se, korak po korak.

Imaš noge: pa zašto glumiš hromoga? Imaš ruke: zašto kriješ prste koji

umiju zgrabiti? Poneseš li Božji teret, On će te podići. Prihvatiš li Njegove

zapovijedi, On će te zasuti Svojom milošću i obiljem. Tražiš li sjedinjenje s

Bogom, združit ćeš se s Njim za svu vječnost.

¨

Bio je to Stvoritelj naš, koji nas je vodio kroz stupnjeve razvoja, od

stanja životinjskoga do stanja ljudskoga. Svrha Mu je bila učiniti od nas

bića uma i svjesnosti, kako bismo Ga mogli spoznati.

¨

Svijet je nalik na sudnicu, u kojoj je Bog naš sudac. Pozvani smo ispuniti

naš savez s Onim, tko nas je upitao: "Nisam li ja gospodar tvoj?" Na šta

smo Mu odvratili: "Oh, da." I budući da smo ovdje na zemlji usred

postupka sudskoga, svaka nam riječ i djelo postaje svjedok i dokaz tog

saveza.

¨

Ne upinji se toliko da bi ostvario svoje svjetovne težnje; upinji se samo

oko stvari svoje vjere. Inače, tvoj će život ostati neispunjen, tvoj kruh

nedopečen. Tvoju grobnicu neće ukrasiti kamen, drvo, ili žbuka, već tvoje

vlastito kopanje groba duhovne čistote, i tvoj ukop tebe u Božje biće, i

tvoja pretvorba u Njegov prah, i tvoje uranjanje u ljubav Božju, kako bi te

ispunio i nadahnuo Njegov dah. Grobnica ukrašena kupolama i tornjevima

ne priliči sljedbeniku istine. Pogledaj čovjeka odjevena u svilu – hoće li

baršun i svila pridonijeti njegovoj spoznaji? Njegova se duša svija u

14

mukama, škorpion tjeskobe uzidan je u njegovu srcu, razdrtu bolom.

Njegova je tjelesna prilika urešena skupocjenim čipkama i nakitom, ali u

svojoj nutrini on jeca, gorkim mislima plijen; dok netko drugi korača

ogrnut starom i iskrpanom kabanicom, no s mislima slatkim kao sok

šećerne trske, s riječima poput meda!

¨

Naše riječi i postupci svjedoče naše skrovite misli; zajedno one iskazuju

duh naše nutrine. To je svjedočanstvo našega života, naš razlog bivanja na

zemlji: da očitujemo istinsku prirodu našega duha, dotaknuta duhom

Božjim.

¨

Malo pomalo Bog čovjeku oduzima ljepotu; malo pomalo i izdanak vene.

Pođi i kazuj na sva usta: " Komu god udijelismo duljinu dana, tomu

dodijelismo i njihov otklon. Tragaj za duhom; ne poklanjaj srce kostima.

¨

Svijet je tamnica, a mi smo zatočenici: iskopaj rupu u tamničkom zidu i

iziđi u slobodu!

¨

Govori duša svojim neplemenitim zemaljskim dijelovima: " Moj je izgon

bolniji od vašega. Ja sam nebeskoga roda i koljena." Tijelo žudi zelenu

travu i vodu tekućicu, jer od njih vuče podrijetlo. Duša žudi život i

životvorca, jer ona je potomak Beskrajne Duše. Žudnja duše je znanje i

mudrost, žudnja tijela su voćnjaci, livade i vinova loza. Žudnja duše je

uzlet i uzvišenost; žudnja je tijela dobit i ugađanje sebi.

¨

Ne gradi dom svoj u zemlji drugih; svoj posao obavljaj, a ne posao

stranca. Tko je stranac? Tvoje zemno tijelo, izvor svih tvojih žalosti.

¨

Bio ti na svijetu i najveći učenjak svojega vremena, promatraj kako

nestaje taj svijet i to vrijeme!

¨

Izučio si zanat zbog svjetovne zarade, kako bi zaradom podmirivao

potrebe svojega tijela; usredotoči se sada na svladavanje svojega duhovnog

zanata, ne bi li se time pobrinuo za potrebe svoje duše. Na ovomu si se

svijetu obogatio, pa nosiš skupocjene haljine: kad ga budeš napuštao, hoćeš

li ih ponijeti sa sobom? Posveti se onomu duhovnom radu, čija je plaća

Božji oprost u svijetu onozemlja. To je grad prepun trgovine i pogodbe, ali

ne zamišljaj da će ti ovosvjetske zarade tamo dostajati. Bog kaže da su one

dječja igra u usporedbi s naplatama onoga svijeta. Isto je to kao kad se

djeca igraju dućana; njihova roba i novac vrijede samo u njihovoj igri – u

stvarnomu svijetu nemaju nikakvu vrijednost. Ovaj je svijet poput igrališta,

a smrt je noć, kad se vraćaš kući umoran i prazne novčarke. Zarada

bogoštovlja jest ljubav, duševni ushit i blizina Božja.

15

¨

Glava može biti prepuna beznačajnih svjetovnih stvari, i čovjek može

poznavati sve znanosti ovoga svijeta, a da ipak ne zna vlastitu dušu.

Čovjek poznaje naročita svojstva svake tvari, ali je u pogledu poznavanja

vlastite suštine jednaka neznalica kao i magarac. On izjavljuje: "Ja znam

šta je dopušteno, a što nije." Ali on ne zna jesu li njegovi vlastiti postupci

dopušteni. On zna točnu vrijednost svake stvari koju kupuje i prodaje, ali u

svojoj ludosti nema pojma o vlastitoj vrijednosti. Naučio je razlikovati

pogodne zvijezde od nepogodnih, ali mu ne pada na um upoznati vlastitu

dušu, kako bi saznao u kakvu je duhovnom stanju – sretnomu ili jadnomu.

Poznavati sebe i živjeti svoj život predviđajući Sudnji dan, znači ovladati

najvišom znanošću.

¨

Zbog čega te čudi nemoć ljudskoga duha, koji se ne može sjetiti mjesta

odakle je došao, i gdje je postao, gdje prije tjelesnoga rođenja obitavao? U

ovomu snovolikom svijetu naš duh je u koprene ovit, onako kako su

zvijezde zastrte oblacima, te tako on ne može vidjeti svoje prijašnje

duhovno stanište. Zadaća je ljudskoga duha na zemlji da pročisti srce, kako

bi ono uzmoglo prozrijeti koprenu i usredotočiti se na duhovni predio. Srce

mora prodrijeti u tajnu ovoga života, i nezamućenim okom ugledati

početak i kraj.

¨

O Ti, koji si nam učinio lakim ovaj trud besplodni, a ničim na zemlji

nagrađen, oslobodi nas! Nama se on čini zamamnom mekom, ali doista je

samo kuka udice. Pokaži nam kakav uistinu jest.

¨

Početak, koji je misao, svoj kraj nalazi u djelu. Plodovi su najprije u

mislima, ali se istinski vide tek na kraju. Kad obaviš posao i zasadiš stablo,

kad se pojavi plod, tad čitaj prve riječi.

¨

Božji je naum za čovjeka da stekne oko koje vidi, i srce koje razumije.

¨

Sve osim ljubavi najdivnijega Boga pa makar prijalo kao zalogaji

slastice, uistinu je umiranje duha. Što to znači, umiranje duha? To znači

koračati prema tjelesnoj smrti, i ne piti Vodu života.

ONOSTRANI ŽIVOT

¨

Ne plači na mojemu grobu "o jao, tebe nema", jer za mene to je vrijeme

radosnoga susreta! Kad me budu spuštali u raku, ne reci mi zbogom, jer ja

odoh iza zastora u vječnu milost!

¨

Svatko se toliko boji smrti, a istinski se Sufi tek smije; ništa ne može

nauditi njegovu srcu. Ono što udara po ljušturi školjke, ne dotiče biser.

16

¨

Kad bi nam se pokazalo duhovno onostranstvo, i put u njega, niko ni časa

više ne bi ostao u ovostranstvu.

¨

Kad ja umrem i ti mi u posjete dođeš, ne dolazi mi na grob bez bubnja.

Jer na Božjoj gozbi narikačama nema mjesta.

¨

Ovaj je svijet poput sna, ali se tebi, spavaču, čini stvarnim, sve dok

iznenada ne osvane smrt, i ne oslobodi te noći razmišljanja i laži. Kad

ugledaš svoje stalno boravište, nasmijat ćeš se žalostima koje su opsjedale

tvoje zemaljstvo. Kad se probudiš, postat ćeš svjestan svega što si činio u

snu, u tomu postojanju svezanom za zemlju. Ne misli da će se tvojim

djelima suditi tek kao ružnim postupcima počinjenima u snu, a bez

posljedica po tebe. Ali u času buđenja, suze tvoje žalosti, i jauci tvojega

bola, okrenut će se u radost!

¨

Duša je vjerna povjerenu joj dobru: što god u nju posiješ, to ćeš i

požnjeti. Ali dok proljeće ne donese znak od Boga, zemlja ne otkriva

svojih tajni.

¨

Tijelo, poput majke, trudno je s djetetom-duhom; smrt su trudovi i grčevi

rođenja. Svi duhovi koji odoše u slijedeći život, tjeskobno čekaju porođaj

toga ponositoga duha.

¨

Bog ti je dao život, i obdario te Svojim svojstvima; na kraju ćeš se k

Njemu vratiti.

¨

Smrt je zapravo duhovno rođenje, puštanje duha iz tamnice ćutila u

slobodu Božju, baš kao što je tjelesno rođenje oslobođenje čeda iz zatvora

maternice u slobodu svijeta. Dok je porođaj bolan za majku, on djetetu

donosi odrješenje.

¨

Oni, kojima se smrt čini slađom od šećera - zar se njihove oči mogu

zaslijepiti napastima zemaljskoga predjela? U smrti tijela oni ne vide gorak

kraj, već blagoslov izbavljenja iz tamničkih uza u prekrasan vrt. Smrt će ih

izbaviti muka ovoga svijeta: nitko ne plače zbog gubitka takve ništoće!

Ako udar zemljotresa poruši zidove tamnice, hoće li se zbog toga žalostiti

srce sužnjeva? Hoće li oni protužiti: "O jao, ovaj je mramor slomljen, a naš

duh i duša umakoše sužanjstvu. Divili smo se kakvoći i ljepoti

mramornoga kamena našega zatvora. Zašto ga je razorio potres omogućivši

nam bijeg?" Nijedan uznik neće govoriti takve besmislice, sve dok su mu

vješala posljednja stanica tamničkoga puta. Smrt ne može biti gorka

onomu, komu umjesto zmijskoga otrova dadoše šećer.

¨

Duša, smrću oslobođena meteža i skučenosti tijela, uzlijeće na krilima

duha, poput zatočenika u uzi koji noću sanja o zanosnomu vrtu ruža, i koji

17

kaže Bogu: "O Bože ne daj mi da se vratim u tijelo, već mi dopusti da

poput princa lutam ovim vrtom." Bog mu odvraća: "Uslišat ću ti molitvu,

možeš ostati." Pomisli kako li uznosit mora biti takav san! Bez umiranja

sanjač nalazi sebe u raju. Žali li on imalo za svojim životom jave, ili za

tijelom koje je još uvijek okovano u zatvorskoj uzi? Ako si istinski vjernik,

onda ustani, uđi u borbene redove, jer za tebe se sprema gozba na

nebesima. Zatvori usta i ne daj im hrane i pića, požuri k nebeskomu

gozbenom stolu. Neka ti pogled stalno bude uprt u nebo, zadrhtan od tvoje

želje da nebo dosegneš.

¨

Reče jednom neki čovjek: "Ovaj bi svijet bio divan, kad ne bi bilo

prijetnje smrti." Prijatelj mu odgovori: "Bez smrti, ovaj zbrkani svijet ne bi

valjao ni šupljega boba. Bio bi poput neobrana kukuruzna klipa u polju,

jalov i zanemaren, sa zrnima koja neće služiti za hranu. Ono što je zaista

smrt, ti si pomiješao sa životom, i svoje si sjeme posijao u neplodnu

zemlju."

¨

O Bože, pokaži nam kako stvari zbilja stoje u ovoj kući opsjene. Nitko

od umrlih nije zbog smrti žalostan: već tuguje kad spozna da se nije

snabdjeo s dovoljnim zalihama za onostranski život. Inače, bio bi sretan,

jer je napustio zatvor i našao se na otvorenu polju, ispunjen radošću. Od

ovoga mjesta žaobe i iz ove duplje patnje prenijet je na široke poljane.

"Sjedalo istine" umjesto palače laži, poizbor vino umjesto sirutke. I Bog je

tamo kraj čovjeka, sad spašena od svijeta tvari i svih njegovih tegoba. Pa

ako se još nisi uputio duhovnom stazom, imaš još trenutak ili dva da umreš

svojim malim jastvom!

¨

Umro sam za svijet kamenja, i postao sam biljka, umro sam za biljni

svijet, i uzdigao se do životinje, umro sam za životinje, i postao sam

čovjek, pa zašto bih se onda plašio smrti? Kada sam umiranjem postao

manji? Na slijedećoj razini umrijet ću samo zato da bih se preobrazio, i

među anđele visoko uzletio. Ali i od anđeoskoga stanja krenuti dalje, jer:

"sve je prolazno osim Boga". Pa ću žrtvovati svoje stanje anđela da bih

napokon postao ono što je svačijoj mašti nedohvatno: postat ću

nepostojanje! "Zaista vam kažem ,mi ćemo se k Njemu vratiti."

¨

Kad bi netko kazao čedu u majčinoj utrobi: "Gle, tamo vani uređen je

svijet, zemlja je čarobna, širom raskriljena, bogata nebrojenim milinama, i

stvarima ukusnim za jelo; po njoj planine, mora, i livade, mirisni voćnjaci,

vrtovi, i plodne njive, a nad njom veličajna nebesa, suncem obasjana, zrake

mjesečeve, i svjetlo bezbrojnih zvijezda; čuda su njena i divote riječima na

18

nedohvatu, pa zašto onda ti, pijući krv, i dalje ostaješ u ovomu tijesnom

zatvoru nečistoće i bola?" A što može čedo nego da ti gluho uho okrene, u

posvemašnjemu nevjerju, jer slijepi nemaju mašte. Ono nikada nije

iskusilo ništa izvan maternice, i ne može zamisliti takav svijet. Pa stoga,

kad sveci u ovomu svijetu kazuju o svijetu onostranu bez mirisa i boje,

nitko ih ne sluša; privrženost tjelesnu svijetu golema je zapreka, baš kao i

čedu glad za krvlju, koja ga hrani u utrobi majke.

¨

Od svakojakih vrsta znanja, za dan smrtni najbolja je priprema i putna

zaliha znanje o siromaštvu duha.

¨

Čega si zbilja vlasnik, i što si u životu stekao? Koje si bisere izronio s

dna mora? Na smrtnoj će te postelji tvoja tjelesna ćutila napustiti. Ima li u

tebi duhovnoga svjetla da ti obasja srce? Kada ti grobni prah ispuni oči,

hoće li tvoj grob jasnim sjajem zasjati?

¨

Neki je čovjek pošao kod zlatara. "Daj mi vagu," reče, "kako bih mogao

vagnuti svoje zlato." "Odlazi," reče zlatar. "U mene nema sita na prodaju."

"Daj mi vagu," ponovi čovjek, "i prestani se ovako neumjesno šaliti." "U

mojemu dućanu nema metle," odgovori zlatar. "Dosta, dosta!" povika

čovjek. "Ni riječi više od ovih šala! Daj mi vagu koju sam tražio. Ne pravi

se gluhim, i prestani govoriti u zagonetkama." "Čuo sam što si rekao,"

odvrati mu zlatar, "niti sam gluh, niti djetinjarim. Znam ja što si tražio, ali

gle, ti si drhturavi starčić. Ruke ti se tresu, a ono se tvoje zlato sastoji od

najsitnijega trunja, pa će ti se rasuti. Onda ćeš ti reći: "Donesite mi metlu,

da izmetem svoje zlato iz prašine." Pa kad pometeš zlato na hrpicu, vidjet

ćeš da se ono pomiješalo sa prašinom; pa ćeš zaiskati sito. Ja sam tvoj kraj

posve sagledao već na početku. Idi sada, i neka ti je dobar dan!" Na

početku pothvata razaberi mu kraj, da se ne bi kajao u Sudnji dan!