-Reci kako me voliš.
-Hoću.
-Reci.
-Volim te na suncu. I volim te u sjenci. Volim te u šeširu.
I volim te u jakni. Kad vjetar puše napolju.
I kad si na banketu. U zovama, u brezama, kraj maline i klena.
I kada spavaš. I kad radiš povijena.
Volim te kad jaje lijepo mutiš. Volim te čak i kad žlicu ispustiš.
I u taksiju. I u autu. Bez izuzetka. I od kraja ulice.
I od početka. I kad kosu svoju češljem lijepo dijeliš.
I u opasnosti. I kad se veseliš. Na moru. U gorama.
U čizmama. Bosu. Danas. Jučer. I sutra.
I danju i noću. I u proljeće kad dolaze nam laste.

-A ljeti kako me voliš?
-Kao srž ljeta, zna se.

-A da li me voliš u jesenje dane.
-Čak i onda kad gubiš kišobrane.

-A kada se zimi posrebre prozori.
- Zimi te volim ko vatru kad veselo gori. Blizu tvoga srca.
I uz tvoju nogu. A iza prozora snijeg. I vrane na snijegu.
( izbor: K. Galcinjski)