Rasuto plavo,iz duše moje paperjaste teče..

A nije kiša i nije bol..

Beskrajno samotno raskidana moja čežnja pada po tvom uspavanom licu, i sklopljenim rukama, koje nikad moji prsti dotaknuli nisu..

Poljubih ti dlanove poljupcem plavetnim, jer i ti dišeš plavetno, kao i ja...

A ne želiš mi pokloniti riječ koja sve može postati i sve oživjeti..

Sve koje želi biti vječan san u meni..

A ne smijem zaspati..

Na tvrđavi usamljenoj, još čekam da se vratiš i borim se protiv vlastitog odustajanja..

Zvjezdana moja, Ljubljena u svemu i kroz sve, kako da se odhrvam zamamnosti sna? Ako oči sklopim, pijesak će prekriti sjećanja, mene i tebe..

Zar da napustim čekanje, plavetna moja ljubljena dušo? Pronađi otkucaj sebe dok se još imalo čuje..

Ne želim te tražiti na novoj tvrđavi, umorna sam, eoni su nagrizli moja nadanja da te nađem..

Samo si došla, mahnula sa pijeska,i otišla ne ostavljajući ni trag u pijesku da te mogu pronaći..

Možda to nisi bila ti? Aveti samoće hoće prevariti moje plavetno vjerovanje..

Na koljenima klečim na pijesku..

I čini mi se da ipak dozivam san..

Neka on obriše moje iluzije koje sam gradila, jer spoznah, da je i tvrđava na kojoj sam bila-sačinjena od pijeska..

Ako se ikad pojaviš..

moje srce neće biti više tu..

Potraži ga gore, u plavetnim stijenama gdje spava besmrtnim snom...