Negdje tamo,

 na onoj kući

  negdje do ceste, prozor treći

 takvom čežnjom gledao sam,

 da ne mogu riječima reći

  jedan okvir, komad stakla

 bio je cijeli moj svemir

 samo rukom si me takla

 i od tada

 moj si nemir...

 Da pokloniš najljepši cvijet

 i dragog kamena sjaj

 ja bih ga mijenjao

 za tvoj zagrljaj...

 Kad pokloniš mi otrovni trn

iz ruke ga uzimam ja

 samo da tebe osjetim

 tebe prije sna...

 Negdje tamo

 na onoj kući

 negdje do ceste

 prozor treći

 tebe draga

 ljubit ću cijele noći

 iako mislim

 da zbog umora od posla

 neću moći

 tamo je vječiti

 je izvor

 mojoj žalosti

 i sreći...