Pričaj mi večeras,

 onako, kao uvijek

 kad u njedra večernjeg neba

 uroni lice

 zvijezda Danica.

o vremenu,

koje samo ja u sebi još čuvam

vremenu koje nikad ne prestaje

a za sve oko nas nestaje

vremenu koje uporno briše moje tragove

koji prate tvoje korake

vremenu koje se poigrava vjernošću

i zbunjeno me gleda

kada sebe nad  njime

proglašavam pobjednikom...

Nijedan bog nije jači

od moje ljubavi

niti jedan vrag  skrletni

 koji limb prekraja

 i priprema ga

 za moje postojanje

 bez tebe...

 Od purpurne ruže moga  srca

 tamni vudu plesači

 načiniše metu za bol

 ali ja sam izvan nje

Ruža je suha

 i bol ne boli

niti radost

 se ne raduje

Ja i dalje čuvam

tvoje srce

negdje izvan sebe

negdje izvan

tebe...