Uzmi...Dah duše Vječni

 Moju koprenu otrgni od Zaborava

 u suđenom času...u Mom domu se skrij...

 

Pjevala nebih Tako jako glasno ...da čas Taj

 nije već Tu...ni Usudila se nebi

 Plameni ognju stvaranja biti tvoja

 veličanstvena Družica- da to Nisam doista

 JA..

 

 Vječni ognju stvaranja Vatro pročišćenja...

 

 

  Plamenu svetosti...ti moje korake poznaš

 Dodir plamena i svjetlosti u prisustvu

 POSVEĆENJA

 Ti čudesna buro mog stvaranja... tri

zrna pijeska na Grudima Pustinje...

 odraz Odraza u kristalu Probuđenog sna...

 približi svoj uzdah cvijeću koji

 Gori...POD DODIRIMA STVARANJA

 i U Prah pretvori Svet...Baš sve što POSTOJI.

 

 U rukama Tebe...ponuđeno Primam

 i vrtlog vječni moj čudesni otvor žubori

 u vrtlogu svemira u Kući Iznad sjećanja

 U osjećaju Plamena...Izgaram i Ne

 Postojim...

 Već samo u Tebi drhtaj svoj Pronalazim...

 Kretanje zmijoliko i ples sna Kristala Pod

 onim okom čarobnim kojeg ljubim

 zadnjim drhtajem žara...Plamenim usnama

 Vječnosti...Predajem tvoj lik

 Izgubljeno Prizivam

 čujem kako dišeš u Meni

 

Neprolaznoj Nepostojećoj ...tu iza zadnje

 koprene uma gdje svetac i grešnik bijahu

 čarobnom niti spojeni Ja uzimam

 Vječnosti Nježne dodire i u Ruke Tvoje

 PREDAJEM SVE...