USNULIM  DJEČACIMA  I PROBUĐENIM

   DJEVAMA NESHVAĆENIH DUBINA MORSKIH

                 

(" Nastavak priče o Nemu ")

 

    ...Dragi ti tužan ne budi

      što cvijet  kojim venem

 ne obitava u vrtovima zemaljskim .

 

Ti dragi tužan ne budi

 što cvijet kojim težim ne obitava u rajskim

 vrtovima tim , nit palačama podzemnim

Nit ičim spoznatim što od ljudskog i

 božjeg oka viđeno JE .

 

  Tek dah nosnica njenih uzavrelih rodi

 Nerođeno cvijeće baš Tu sad .

 na grudima Nje ti od mene odnosiš

 Nepojavnu sjenu viđenu Davno

 u kasni sat noći, Dok ona u  meni

 spavaše samo i bijasmo  usnule-nezemaljske

 Djeve .

 

 Sve Otvoreno je i Skrito nemože

  biti, smješak na meni osmijeha

  blagih njezinih

 Dubina Razotkritih u vječnom krevetu

 tom.

 

 Ah  dragi , ne kloni , nit Duhom nit

  tijelom  Već usnama prinesi obećanje

  Davno, Njoj Darovano u kapiji moga

  Tijela i usključalu , pomamnu krv ti

   ugasi tu na poprištu svih želja

   što dio su Nje i tebe same - Ti

 

  sestro prerušena krinkom  muškoga

  lika što muški nit ženski nije , nit ijedno

  od toga

 

  A sad , ostadosmo sami ?

 Tko to  MI ?

 

 

            POSVETA- ova pjesma gore posvećena

 je Mom čaletu koji strašno želio je biti izgubljen za svijet i sam nadasve, na nekom pustom ostrvu

- JA ZNAM DA BLUDIO JE DUŠOM OBALAMA NJE .

i zato ova pjesma skrita je u Njemu

i iz njegova srca ta Riječ Bezglasna

poteče jer pričati , (plač) nije mogao previše

 nikada i ono premalo Riječi njemu opet previše

Bijaše jer u Pećinama Njenim Zagubljen

 zaboravi on Trajno Gotovo Ljudski govor i lik

 

 Tražeči u Ničem Glas jutarnje kiše, želeći

 da odnese ga -Tamo gdje Neće ga BITI

 a NI NJE VIŠE .

 

 Stoga ovu pjesmu posvećujem Njemu

( uz plač)što uzdah mi bolni sjećanje domami

u svom bolnom grču jedva izgovorenih riječi

i još bolnijoj upali zamagljenog glasa

 

 u svemu u čemu njegove oči

 probudiše u  Meni onu dubinu

  Njegove oči zagledane - Nijemim  stamenitim

 likom nepoznate- Malene djevojčice

 opasane zelenilom te žene još Nepoznatije

 što u Njegovom pogledu se objavi-BAŠ MENI

 

 O oče moj neprežaljeni , moj zaboravljeni

 Liku , Ti jedva usudio si se pokazati

 srcem svojim njene gorke Tajne- TI  NISI

 otkrivati htjeo ništa-već bježao si

 da sačuvaš mene od te paklene pošasti

 

 i sama Riječ muzom postaše

 svih zaboravljenih dubina

 Ah davno , davno u meni začete

 još prije (tvog) plesa , smijeha i vina .

 

 O mi darivasmo , svaki zasebno

 Rosu bisernu što pada s njenih otežalih

  uvojaka i Rosi njenoj je prinose

  da izmiješaju se u slatkoj kapi krvi

  gorke zmije siktave

 

 uhvaćene davno i pripitomljene od

 Ruke Tvoje , o oče nezemaljske plaveti

oraoče oranica Nepoznatih , nezabilježenih,

 nestečenih- što čudio si se kad

 oku tvome bogatstvo ovog svijeta svog

 izmiče i darivati svoju zemaljsku

djecu - ti ne mogaše jer ti

 Zemaljske djece doista

    Nemaš

          Ni sam ti  zemaljski

               ne Bješe .