Ljudska je duša,
Slična vodi:
K nebu se penje,
i opet dolje
Na zemlju mora,
u vječnoj mjeni..
Teče li s visoke,
Strme hridi
Čisti mlaz,
Tad prši ljupko
U oblačnom valu
Spram glatke stijene
I, lako dočekan,
prozračan,struji
Tiho šumoreći
U dubljinu.
strše li grebeni
Ususret slapu,
Pjeni se srdito
S kama na kam
U ponor.
U plitku koritu
Šulja se travnjakom,
A u mirnu jezeru
Pasu svoj lik
Sva zviježđa.
jetar je ljupki
Ljubavnik vala;
Vjetar s dna miješa
Zapjenjene vale.
Dušo čovječja,
Kako si slična vodi!
Sudbo čovječja,
Kako si slična vjetru!
GOETHE
preveo:D.Tadijanović
bglavac
irida
