PISMO MOJOJ UČITELJICI

 

 

Draga gospođo učiteljice

ne začudite se ovom pismu kasnom

podjetiše me na Vas dvije male ptice

dvije obične ptice na žici telegrafskoj.

Sjetih se, znate, onih Vaših priča

punih ljubavi za ptice, nevine i slabe

poslije kojih smo

zbog svake praćke

i kamička

klečali dugo iza table.

Ne zamjeram Vam, daleko bilo,

pa čak ni što me vukoste za uši,

sve je to danas, na svoj način, milo

i prijatno je od toga u duši.

Ja se često sjetim tog vremena davnog rata

zime, gladi, bodljikave žice.

Nije, bogme, tada bilo jednostavno

naučiti nekog da zavoli ptice.

Gospođo, to je, u najmanju ruku,

junaštvo dostojno poštovanja,

Učiti nekog ljubavi uz huku

jednog strašnog rata

jednog propadanja.

Hvala Vam, gospođo učiteljice,

i ne začudite se ovom pismu kasnom,

podsjetiše me na Vas dvije male ptice

dvije obične ptice na žici telegrafskoj.

                                                                                     Vito Nikolić