Ovo toplo ljetno sunce daleko odnosi moje osmijehe u dno dana što izmiču. Još sam vidljiva u tvojim očima, a nevidljiva sebi. Iskustvo nas čini opreznima, a ljubav slobodnima. Završila sam posljednje ratove, ispucala posljednje bitke sama sa sobom. Sad nastupa vrijeme pročišćenja duše, smanjivanja teških tereta zakopanih u pijesku memorije što curi i iscurit će daleko od ovog ljetnog sunca. Znam koji put vodi do tebe. Znaš li ti pronaći put koji vodi do mene? Vidjet ćemo… Osjećam da ima još dobrote u ljudskom srcu, jer kao razgolićena tajna, dobrota uvijek pokaže svoje lice kad je najslabija. Osjećam to, jer vjerujem i trajem u ovom vremenu i prostoru ovog plavog globusa što se vrti malo brže, nego jučer. Imam tisuću pitanja, nemam odgovore. Neka odgovori dolete polako, kao lagani sumrak... milostiv i neka me zagrli da bih u vrelini tog zagrljaja zadrhtala kao nikad do sad. Nad njegovim usnama leluja moj dah i okreće se u smjeru mora gdje nam se objavljuje nova zora. Čaša vina za ovu lijepu večer i neka se sve buduće noći ugledaju na ovu noć kad se osjaćam tako dobro.