U siva praskozorja  živiš svoje dane, prodornog pogleda i ranjenog srca. Za tebe sam samo iluzija, možda netko iz dalekog mirisa neposjećenih krajeva. Javlja se tračak misli na tebe. Daješ mi nove oblike, nove sjene. Daješ mi i oduzimaš još više. Bez ljudi, bez bliskih misli i osjećaja. Vidim boje što se prelijevaju, odabiremo uloge  koje nam odgovaraju u tom trenutku. Svatko bira svoj izbor, koji nas određuje. Novi svijet uz tebe. Ah, kakvog li sna! Začinjavam si dan mislima na tebe, kapi novog jutra putuju na mjesto gdje ti dišeš. Najmanje smisla ima u ovim riječima. Najviše ljubavi ima u srcu što kao bezimeno jato putuje iz svijeta u svijet, iz života u život. Umorna sam. Nemam više snage za drugi let. Ovo je moja luka.