ZAUSTAVI TUGU U STRUNAMA MOJIM, I POJAVI SE, TI, VJEČNA MOJA, U NJEDRIMA TAME SAKRIVENA...SKINUH ISKIDANE SANDALE, I POKIDAH LIRU, KOJOM PROLJEĆE DOZIVAM I DUŠE OŽIVLJAVAM..UMORAN SAM, EURIDIKO, OD VJEČNOG PUTOVANJA,I UPORNOG TRAGANJA ZA LJUBAVLJU, KOJA SA TOBOM ZAUVIJEK NESTADE..SUNCE PLAČE ZA PJESMOM MOJOM, I PAN ZELENI, KOJI OD ŽUDNJE, POKIDA VILAMA HALJINE TANKE, JER ŽUDNJU SVOJU, SAKRITI NE MOŽE..EURIDIKO,JA VRIJEME POBIJEDITI NE MOGU, I SVA MOJA NADANJA, KOJA SU ČEKALA NERASKIDIVI NAŠ ZAGRLJAJ...BESMRTAN NISAM, A NI SMRTAN..NE ŽELIM NI SAN, A NI STVARNOST...KOJIM PUTEM DA KRENEM, TEBE DA NAĐEM, I SVE OKO SEBE, TVOJIM SVJETLOM DA OBASJAM?