Baš sam danas odlučila zaboraviti nas. Zaboraviti tebe i zaboraviti sebe. Željela sam izmisliti nešto sasvim novo, Započeti neku novu igru misli i riječi U kojoj nas nema. Ali vječno mi pohodiš misli, Kao da sjedim usred neke začarane šume U kojoj samo ti postojiš. I svako stablo i svaki list i svaka travka ili cvijet si ti i opet ti. Željela sam zaboraviti kako si strgnuo sa sebe ogrtač našeg voljenja, Kako si ostavio moju ljubav u beskonačju rasula. Baš sam danas željela zaboraviti tvoj novi mali svemir U kojem si sakrio svoje tijelo i misli od mene. Željela sam, ali nisam znala kako. Željela sam zaboraviti jednom zauvijek Kako si spalio korijenje naše ljubavi Na lomači vlastite oholosti i pohlepe. Željela sam zaboraviti sve godine poklonjene tebi, Željela se vezati mislima za neke druge ljude i neka druga mjesta. Željela sam, željela puno toga. A najviše od svega postati cvijeće tvojih misli, duša pjesme poklonjene tebi, Nanos mora na obalama tvojim. Željela sam samo biti od tebe neoslobođena.