Možeš li mi  opet ispričati onu priču?

Sjećaš se?!

Možeš li mi opet otpjevati onu pjesmu?

Možeš li,

Sad kad živim kao ptica bez neba,

Zarobljena u krugu svih mojih krugova

U ovom obruču obmana.

I ništa. Krug i krugu.

Svijetlost koja me ubija

I život koji me guši.

Možeš li mi opet otpjevati onu pjesmu?

Sjećaš se?!

Pjesmu u kojoj hodam bosa

Odjevena u bršljan i makove

I pružam ti ruke pune lopoča

Da me voliš,

Da te volim,

Da postanemo ova laž,

Ova kružnica koja nas zatvara.

Možeš li mi opet otpjevati onu pjesmu?

Sad kad si mrtav u meni,

U preludiju jednog sna.

Možeš li?!
Sad kad je bršljan procvao

U truleži mog tijela

I sad kad se sva raspadam

U simfoniji ovog voljenja.

I tko bi rekao

Da se ne zatvara krug svih krugova,

To čudo u čudu,

I ti u meni.

Možeš li mi opet ispričati onu priču?

Možeš li mi opet otpjevati onu pjesmu?

Sjećaš se?!