Nikad moje usne

neće zaboraviti dodir tvojih...

Nikad nitko neće moj dah

disati

u tvojim sadašnjiim udasima...

Ti misliš

da je konačnost savršenog trenutka

potpunost

i zaustavljaš korak

pred beskrajnim putem

moje ljubavi...

Zauvijek tvoja,

te čeka

negdje dalje,

gdje ćeš prepoznati

beskonačnost dubine

izvora duše moje...

Ne vidiš

i ne prepoznaješ

neraskidivost Jednote naše

i kao zaigrano dijete

trčiš za leptirima

dok te  snaga ognja

vjernosti moje

čeka

u podnožju bijega tvoga

od mene

od sebe...

Svi smiješni bjesovi

zaurlat će zadnjim krikom

kad na kraju svega

ostanemo sami

i pogledamo se

oči u oči...

Sve si moje

a ja

još uvijek nisam sve tvoje...

Neka šapat vremena

donese vječnost trajanja..

Onu vječnost,

radi koje sam ponovo tu

da te spoznam

i prepoznam...

Nitko te ne može ljubiti

više od mene...

Tek Onaj

Kojeg sam preklinjala

da mi pokloni Sebe

da bi došla

do tebe...