Evo me opet… među morskim kapljicama svježim.

Hladno je, al' guštam baš svakim atomom, eto!

U plićaku, zaogrnuta morem, ležim

i smišljam kako naslikati sve to…

 

Ima li što ljepše od zalaska sunca na obali

kad, osim mora i neba, ničeg nema na vidiku?

Pomiješati boje neba i zemlje, jeste li probali?

Oblikovati kistom impresije? Stvoriti sliku?

 

Već hrapavu teksturu pijeskom posipam,

jagodicama prstiju slikam po nevidljivom platnu,

skupljam boje sa neba i zemlje pa po slici prosipam…

trčim za suncem... da mi posudi zlatnu.

 

Slanim kapima mora razrjeđujem boje.

Školjke na pijesku danas su – paleta!

Promatram ljeto – pakira kofere svoje.

Šaljem mu poljubac… da ga prati na putu oko svijeta.

 

Uh, imam mali problem. Ja hoću da mi slika miriše.

Moj naklon, lavando divna! Znam, trebala bih se sramit',

Ali samo jedan stručak… Evo, neću više!

Tvojim ljubičastim mirisnim nitima sliku ću uramit'.

 

Još samo par poteza – mrakom što se spušta

da ublažim kontraste svjetla i sjene…

Gotova je! Gledam sliku… i duša mi gušta.

Eto! Pozdrav od Pjenom Na Žalu Obavijene!