Neka

te,

neka te, još malo,

u jeseni mog života,

kad inje polagano

krade mojim vlasima

dah ljeta..

Dođi u kolibu

moga srca,

gdje u kaminu

 Maleni svoj ples igraju..

 Skini svoj kaput duše

 i daj mi svoje dlanove hladne

 da ih dahom svojim ugrijem..

  Tvoje ljeto,zalutalo

  u predvorje zime moje,

 traži topli dah juga..

  Sjedni uz mene

  i zagrli me..

  Toplina neka oboje vrati

  u dimenziju sunca

  iz koje smo ne znajući

  izašli..

  Neka te, neka te još malo

  uz mene, zapravo,

 ostani zauvijek..

  Jer ja sam biće od sna

 i čarobnica koja je čekala

  da nečiji zagrljaj

  bajku oživi..

  Budimo vječno ljeto

  ispod neba

  naših života..