Obasjane mjesečinom šute puste kale...

U daljinu zagledana, tapkam nogama bosim...

Na pučini vidim barke, ribare, ferale...

Dnevnik pun budnih snova u rukama nosim...

 

Svoje misli i titraje srca pakujem u rime...

Svjetlucavih očiju gledam mjesec, zvjezdice, komete...

Blagoslovi, Oče, onog što ne znam mu ni ime!

Ne daj da mu jedino svjetlo bude žar cigarete...

 

Meni je dobro, hvala Ti! Ja imam svega!

Al on je ko posječen panj - daruj mu zelene grane!

Cjelov i blagoslov spusti sad na njega

i neka mu, nakon preduge noći, božanstveno jutro svane!