---

Pjesma mom maćiću

 

Maćiću moj stalno mislim nate,

često u mislima se pitam,

kad će oni ludi dani da se vrate.

Kad sam ugledao, tvoje

bespomoćno krhko tijelo kako leži na cesti,

u suzama sam se pito,

gdje si se to ti skito,

voli bi prijatelju moj mali,

da smo opet zajedno, i da me

ponekad ugrizeš za prst,

onako nježno kako si znao.

 

Ribička priča

 

Som svoj brk od,

mamca krije,

crvenperka podmuklo mu se smije,

karas polako plovak prema dole vuče,

mislim da mu do života više stalo nije.

Nosaći na Dravi cirkuse prave,

na brzacima pastrva se podmuklo smije,

Do ničega joj stalo nije.

Ribič nije lako biti to nesmeš kriti…

 

Zec i lija

 

Zec išao šumom i vido liju,

kako se u krug mota.

Pa odlučio da ju

malo smota.

 

 

 

Dolazim

 

Istina je. Stojim, pred

vratima srca tvog.

I onda kad sumnjaš

da to nisam ja,

vrata tvog srca,

otvaraju se i sumnja 

nestat će sva.

 

Dolazim, tiho i neprimjetno

u srce tvoje, donosim ti

mnoge darove, i blagoslove.

 

Dolazim, sa željom,

da ti oprtim

i da ti kažem želje,

srca svog.

U tome mi pomaže

dragi Bog.

 

 

 

Govori mi Isus

 

Sjedim na klupi, i gledam

u ljude, namršteni svi nekud jure.

Kao, da nikome, baš ni malo,

Stalo nije.

 

Pogledah u nebo a ono,

Kao da mi se smije.

To mi Isus govori,

sve će biti kao prije.

 

Evo, samo što prošlo nije.

 

 

Nevrijeme

 

U mom gradu nevrijeme

se sprema,

sve je pusto nigdje

nikog nema.

 

Oluja je sve bliže i bliže.

A ja u tišini Crkve

sjedim i na

Isusa se sjetim.