tužna vrbo moja

ljepotice

moje utočište

razmičem ti grane

do tla i vode spuštene

i ulazim u tvoj skroviti zagrljaj…

jednom rukom grliš mene i zemlju

drugom moju barku i Neretvu…

 

na mekoj travi sjedim

i gledam svoju staru barku…

skrivena, već godinama čeka

da se nas dvije otisnemo

daleko…

 

ja danas

milujem njene daščice

pronalazim veslo

zubom vremena načeto

ljubim joj pramac…

nas dvije krećemo!

 

tužna vrbo, grlim tvoje deblo

kao da se opraštam od vjernog prijatelja

voljena moja ljepotice

sve su moje tajne ostale

tu, na tlu

pod tvojim granam skrivene…

 

zbogom!