svi smo mi duhovni ratnici, i ovdje, okupljeni sjedimo,odmarajući se i pričajući oko vatre koja grije naše duše, vatre, koja od našeg Kralja potiče..Netko odlaže oklop, i previja rane..Netko prebire uspomene, i prisjeća se najmilijih koje je morao samo trenutno napustiti..I različite su nam odore, ali srce isto kuca..Za ljubav..do kraja.. Taktika je savršena:različite odore, da zavaramo protivnika..Da svi imamo isto..Slomio bi vojsku..Ovako se umori kad vidi koliko nas svuda ima..I to je prekrasno..Ja samo čvrsto držim zastavu, koja je već iskidana, ali je privijam uz srce..Ja sam malena od zastave..svuda prolazim, i svima šapnem da izdrže..I odletim dalje..Nemam oklop.Srce mi je otvoreno..Ali od silnih bitaka,i rana, više ne osjećam bol.. uporno volim..i letim..