Drug moj je sada daleko,

s onu stranu valova moj je dragi,

odveć daleko za moje poglede.

Mnoge me stvari dijele od njega:

prva je more, široko i silno,

a onda pet prozirnih jezera,

onda šest neplodnih bregova,

sedam stotina pješčanih ravnica,

osam zelenih travnjaka pašnjaka,

devet strelovitih i bučnih brzica,

deset izvora hladnih i bistrih,

i još dvadeset drugih prepreka.

Tako ne mogu do njega doći,

a i on ne može doći do mene.

Mjeseci prolaze i ne znam kako,

sedmice prolaze, ne vidim kako,

svrši godina, a njegov zagrljaj

još uvijek ne može da me utješi,

nit mogu, jadna, njemu u krilo.

Drug moj je sada daleko,

s onu stranu valova moj je dragi,

odveč daleko za moje poglede,

mnoge me stvari od njega dijele,

voda i zemlja meni ga otimlju.

Dahni mu pozdrav od mene, vjetre,

vjetriću, nosi mu riječ ljubavi,

oblaci, dugi mu život dajte,

valovi, dajte mu lijepe dane,

a ti mu, kišo, utjehu nosi,

nebo, sreću mu svaku udijeli.

 

Ako je sretan, nek bude sretan,

u radu neka ga zdravlje služi.

Toliko mu dragih pozdrava nosite

koliko želja srce mu želi,

koliko je lišća u šumi joha,

koliko grana u šumi borova,

toliko pozdrava njemu nosite,

koliko more ima valova,

koliko zuvijezda sija na nebu.

 

(nepoznati pjesnik, Estonija)