Odjednom su
oblaci prekrili nebo,
sunce se ne vidi više.
Vjetar razbacuje prve,
velike kapi tople,
ljetnje kiše.
I onda sve više i
više,duva i
pljusti sve jače i
jače! I začas bi
kao da nebo
doista plače.
I sav život se
uspori i skoro
sasvim stade.
A onda,odjednom,
naglo,iznenada,
kiša sasvim,
sasvim prestade.
I samo se isparenja
oblaci digli,prozračni,
svijetlo sivi,a zatim
kišni oblaci odploviše,
sunce se opet pojavi
i sve ponovo oživi.
Sifi: 07.08
Autor:Bruno Nikolic
http://nibruno.blog.hr
CC some rights reserved
bglavac
edin.kecanovic
