Svakoga slijepog putnika,lancima okovana,Bog dovlači k Sebi,radilo se o pravednomu ili o rđi.Svi se putnici dolaženju opiru,osim onih koji znaju tajne božanskoga čina.

Zapovijed "Dođi protiv svoje volje ", upućena je slijepomu dolazniku;"dođi od svoje volje,"rečeno je čovjeku,istinom othranjenu.

Dok onaj prvi,poput dojenčeta,voli dojilju zbog njezina mlijeka,drugi joj je srce poklonio,Njoj, velom zastrtoj...

"Dojenče" ne zna ljepotu Dojilje: ono želi tek Njezino mlijeko.Istinskomu Njezinu ljubitelju nije ni do čega,osim do njegove vlastite jednosmjerne odanosti Njoj.

Bez obzira,ljubi li tragatelj Boga zbog onoga što Bog nije, kako bi neprekidno uživao u Njegovu blagu,ili ljubi Boga zbog Njega samoga,i ni zbog čega drugoga izvanjskoga...

kako ga ne bi od Boga odvojilo-u oba slučaja,kreće se iz istoga Izvora:iz srca..kojega ote

taj božanski Otmičar..

MASNAVI III: 4581-3; 459-600