Rođenje Babalon

 Kakva je to buka među zvijezdama
 Što su dosad stajale tako mirno?
 Kakve su to brazde boli i srdžbe
 Nad besmrtnim čelom?
 Zašto je sivo lice Božje
 I zašto su problijedili svi anđeli njegovi?
 Kakva je to užasna rubinova zvijezda
 Što obasjava grimiznu noć?
 Kakva je to ljepota što plamti tako jasno
 Obrćući odvratnu noć?
 Ona se utjelovila, ona je došla suditi
 Prijestolja sa kojih se vlada.
 Drhtite kraljevi jer stigao je kraj
 Rođenjem BABALON.

 Koračao sam tri strahotne noći udaljen
 Kroz dvorane s one strane beznađa,
 Žrtvovao sam mozak i suze i znoj
 I krv ne bih li joj vratio dostojanstvo.
 Lagao sam svojoj ljubavi i zgazio srce svoje,
 Napunivši njen pehar krvlju,
 Da bi krv mogla sa slabina jada dospjeti
 U pehar bratstva.
 Gradovi posrču pred zvukom čelika
 Tamo gdje mač rata je isukan.
 Pjevajte sveci, jer stigao je dan
 Rođenja BABALON.

 Gospod je zatražio knjigu sudbine
 I ugledao vlastito ime,
 Slava Boga i krivnja Njegova
 Proglasiše ga grešnim,
 Krvavi mu svećenici ščepaše odoru
 Uprljavši lanenu halju,
 A njegove žrtve izmilješe iz rasutog pakla
 Kako bi unizili kraljevstvo njegovo.
 O, popovi i kraljevi i bogovi mali
 Su bolesni i tužni i iscrpljeni
 Vidjevši grimiznu zvijezdu što eksplodira
 Poput krvi nad zorom
 Dok trube odjekuju i zvijezde se vesele
 Zbog rođenja BABALON. 
 
 BABALON je prelijepa
 Očima smrtnika,
 Skrila je svoju divotu,
 U usamljeno, moćno nebo,
 Odjenula je svoju krasotu u odoru grijeha
 I obećala svoje srce svinji,
 Voleći i dajući sve što ima
 Pripravila svecima vino besmrtnosti.
 Sada je tama pocijepana na dvoje,
 A odore grijeha su nestale,
 Gola stoji poput grozne oštrice
 Plama i očaravajuće pjesme,
 Gola, u blistavom smrtnom tijelu
 Pri rođenju BABALON.

 Ona je došla, ponovo rođena, kao smrtna djeva
 Zaboravljajući svoje visoko podrijetlo,
 Raširila je ruke boli i smrti
 I izazvala sudbine udes,
 Smrt i pakao su iza nje,
 Jer njene oči sjaje životom,
 Srce joj je ushićeno, a mač nepokolebljiv
 Pred ubojitom bitkom.
 Njen glas je siguran poput trube pravde
 Rušeći kuću grijeha,
 Mada su zidovi visoki i kamenje teško,
 A vladavina pakla duga,
 Vrata će pasti i okovi slomljeni biti
 Rođenjem BABALON.

 Njene usne su crvene, grudi besprijekorne,
 A bedra puna vatre,
 Požuda joj je snažna, jer snažan je muškarac
 U srcu njene žudnje,
 Idolopoklonstvo je njeno sveto, jer je vrlina
 Uprljana pod svetim nebom,
 Poljupci joj raspaljuju svijet
 Strašću koja ne umire.
 Mi ćemo se smijati i voljeti i pratiti njen ples
 Kad nestane bijes Boga
 I izblijedi san o paklu i mržnji,
 Rođenjem BABALON.