Tražili smo da nam riječi ljubavne
budu zrno vode,
i dah što od sreće blista.
Tražili smo u našem divnom grijehu
vijenac od raspjevanog cvijeća,
i miris blag što trepti kao dašak rose.
Tražili smo i čudo što dugo traje.
Nedostižnu budućnost.
I vječnu ludost što je nevinija od samoće.
A našli smo bezdan
što ne prestaje voljeti mrtve zore.
Našli smo i svijet što je umro između
snova i nade.
I strepnju što se smjestila
između ljubavi i gladi.
Našli smo i tamu od koje ne vidimo;
ni prst pred sobom,
ni mrtvu jesen što ostaje iza nas,
ni mrtvu kosu rasutu po očima jutra.
Ni zelenu ružu što spava
na dlanu moje odrezane ruke.
edin.kecanovic
bglavac
vanessa
irida
