NIKADA NISAM RADIO DRUGO DO SANJAO.SAMO JE TO,I NIŠTA VIŠE,SMISAO MOJEGA ŽIVOTA.NIKADA SE NISAM ISTINSKI BRINUO NI O ČEMU DRUGOM NEGO O SVOM UNUTARNJEM ŽIVOTU.NAJVEĆE BOLI MOGA ŽIVOTA STIŠAVAJU SE, KADA, OTVARAJUĆI PROZOR PREMA SVOJOJ NUTRINI,ZABORAVIM SEBE GLEDAJUĆI IH KAKO PROMIČU. NIKADA NISAM NASTOJAO BITI NIŠTA SRUGO DO SANJAR.NIKADA NISAM POKLANJAO POZORNOST ONOME KOJI MI JE GOVORIO O ŽIVOTU.ODUVIJEK SAM PRIPADAO ONOME KOJI NIJE TAMO GDJE JESAM I ONOME KOJI NIKADA NIJE MOGAO BITI.SVE,ŠTO NIJE MOJE, MA KOLIKO NISKO BILO, UVIJEK JE ZA MENE BILO PJESMA.NIKADA NISAM VOLIO OSIM NIŠTA.nIKADA NISAM ŽELIO DRUGO DO ONO ŠTO SE NE MOŽE NI ZAMISLITI.OD ŽIVOTA NISAM NIŠTA TRAŽIO, TEK DA PROĐE PORED MENE, A DA GA I NE OSJETIM. OD LJUBAVI SAM TRAŽIO JEDINO TO DA NIKADA NE PRESTANE BITI DALEKI SAN.u MOJIM VLASTITIM UNUTARNJIM KRAJOLICIMA, TAKO NESTVARNIMA, UVIJEK ME JE PRIVLAČILA DALJINA,A AKVADUKTI KOJI SU SE CRNJELI UDALJENI OD MOJIH KRAJOLIKA U SNOVIMA, POSJEDOVALI SU DRAŽ SNA, U ODNOSU NA DRUGE DIJELOVE KRAJOLIKA, DRAŽ ZBOG KOJE SAM IH MOGAO VOLJETI.MOJA PRETJERANA STRAST DA STVARAM IZMIŠLJENI SVIJET, JOŠ ME PRATI, I TEK ĆE ME U SMRTI NAPUSTITI..NE SLAŽEM DANAS U SVOJE PRETINCE VALJKE PREĐE,NI ŠAHOVSKE PJEŠAKE, S LOVCEM ILI KONJEM KOJI SLUČAJNO STRŠI-I ŽALIM ŠTO TO NE RADIM...POPUT ONOGA KOJI ZIMI GRIJE PRI OGNJIŠTU, JA U SVOJOJ MAŠTI S UGODOM SLAŽEM STALNE I ŽIVE LIKOVE KOJI NASTANJUJU MOJ UNUTARNJI ŽIVOT.U SEBI IMAM MNOŠTVO PRIJATELJA, KOJI ŽIVE VLASTITE ŽIVOTE,STVARNE, ODREĐENE I NESAVRŠENE...