Gdje si se izgubio čovječe

tragove tvoje izbrisaše vjetar

kiša  opraše radost tvoju

ni sunce ne dotaknu tvoje tužno lice.

Gdje si se  izgubio čovječe

dok zvijezde ti šaljem da razbiju tamu

gdje si nestao kada te zovem da se vratiš

miris tvoj nestade dok se koprcaš  u blatu.

Gdje si to skrenuo čovječe

u koji si bezdan pao

težinu tvoju osjećam

ruke te moje traže.

Gdje si to nestao čovječe

da glas moj ne čuješ

odzvanjam jekom

za uzvrat jecaje osluškujem.

Podigni se u sebi čovječe

štit koji ti nudim stavi u ruke

riječi moje neka ti mač bude

satri sa oštricom njenom sve svoje demone.

Podigni glavu i pogledaj me čovječe

gnjev moj neka te ne plaši

otvori srce istini i plači

suze kajanja vrijede više

nego što si mislio da trebaš dati.