Ja sam, koji jesam...

Uporno ponavljaš, ljepoto moja,

 uporno dozvoljavaš da te razdvajaju...

Od ONE KOJA JEST...

Pusti me k Njoj...

Pusti da budem Ono što god

Ona bila,

 sad je, ili će biti...

 Ti si Onaj koji Jest..

Znam...

 Ali pusti me,

 da kroz Nju,

 budem i ja Njeno Jest...

 Ako je plamen,

 pusti me u njen plamen...

Ako je kamen,

pusti me u njen kamen...

Ako je otrov zmijolikog daha,

pusti me,

ona je spoznaja bitka,

ona je spoznaja praha...

Ako je vidim u tisuću oblika

ljudskih,

pusti me,

da u nju uđem,

da do krvi patim,

ali da tajnu  bijesa

i hladnoće  NE-voljenja shvatim...

Znam..znam da Ti Jesi...

Ali dozvoli da i Ona do kraja bude...

Pusti me u zagrljaj Njene svete Duše,

jer,

samo tako,

mogu nebo shvatiti

i njene tihe korake pratiti..

Pusti me, pusti Ti, koji Jesi,

svevidećoj Njoj...

Ona nije bajka,

ona je Jedina, Vječna,

najnježnija Majka,

koja ubija

i rađa,

koja ljubi

i povija,

koja grli i ne pušta...

Pusti me, Vječni,

da u Njoj konačno

zaustavim sebe

i sva pitanja

na koja odgovora nemam...

Ti Jesi...

 A Ja želim

 da Više nisi

 sam

 razdvojen,

 ograničen

 i postojan,

 za neke strog

 i nevoljen...

 Pusti me

 da u Njoj

 poljubim Tebe,

 a onda sa mnom učini

što god želiš,

 makar me izopćio

makar izgubila sebe...