DUŠA DELFINA

 

  Bješe to tvoj susret, voljena, u moru ,

  plavetnom dubokom,kao svaki dan,zaigran

   u zagrljaju duše moje, susret sa tobom,

    u dubinama gdje se moja duša stapala

    beskonačno sa tvojom..

   Draga moja...Poželjeh da te more zauvijek

   stopi sa dušom mojom, da nemaš ljudsko

    tijelo više, da obučeš  moje ja..

     Tako volim tvoje  pokrete nježne,

    tvoje gipke pokrete koji vodu tirkiznu

    svjetlom duše tvoje, delfinske

    ispunjavaju...Oprosti, što sam ja,

    duša mora, delfin nježni, poželio da te 

   imam zauvijek..

    No, začuh jecaj druge usamljene duše

    koja je voljela i trebala tvoju,dušu

     više od moje.. I shvatih,da nemam pravo

    vraćati te u more, kad te jedna

    bezvremena duša, tako sama u svom

    zovu treba.. Ona zna da imaš dušu moju

    i zna da moru pripadaš,ali  ne zna, ne zna

   da je i njena duša u moju uronjena..

    Plavetne dubine je zovu, a po zemlji

    korača..Nauči je voljena,da bude ti,

  jer jednom, zagrljene, u plavetno ćete

   otići, i sa mojom dušom, ponovo se

    spojiti...