Prošećimo malo Duginim Gradom,
Onako... kao djeca...nestašno i kradom...
Kao da tražimo Utočište od snova...
Avantura je ovo..neponovljiva i nova...
Potražimo Znanje što tamo se krije...
Jer neobična Svjetlost iz Nutrine sije...
Kristali su nanizani kao zvjezdice noćne...
Odašilju vibracije...milostive...moćne...
Svaki Atom tijela osjeća taj spoj...
Odjednom Duše prilaze...ne vidi im se broj...
Nemaju tijelo...Već Auru od Duge...
Ne poznaju žalost jer ovdje nema tuge...
Nesebično daruju svoj Nebeski Sjaj...
I čini nam se svima da otkrili smo Raj...
Dok koračamo tako stepeništem do vrha...
Osjećamo da spoznali smo što životna je svrha...
Iz Centra Galaksije pristižu atomi...
Sabiru se...Rastaju se...Energija se lomi...
Pa ponovno sve se slaže kao slagalica laka...
Isprepliću se boje svih neobičnih zraka...
Iz minute u minutu ovaj Grad se mijenja...
Čas je oblak...pa je Kristal sazdan od stijenja...
Bez težine.. i bez borbe...u Ljubavi sagrađen...
Svaka Duša cvijet je jedan odavno posađen...